Bog Otac „nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Efežanima 1,4). Što znači ovaj biblijski stih?
U Pavlovoj poslanici Efežanima on piše da im pomogne razumjeti tko su oni u Kristu (Efežanima 1-3) u kako bi se zbog toga trebali ponašati (Efežanima 4,6).
U prvom poglavlju, apostol Pavao govori o tome kako Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti zajedno djeluju za spasenje vjernika, mijenjajući naš identitet od djece zlobe (Efežanima 2,1-3) do sinova posvojenih u Kristu (Efežanima 1,5).
On objašnjava da su vjernici blagoslovljeni svakim blagoslovom u Kristu (Efežanima 1,3) i onda nam pokazuje kako Bog ostvaruje te blagoslove za one koji su povjerovali u Krista (Efežanima 2,8-9). Prvo, Pavao daje iznimnu izjavu da nas je Bog izabrao prije postanka svijeta (Efežanima 1,4).
Što znači da nas Bog je izabrao?
Bog Otac „nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Efežanima 1,4) te „u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje“ (Efežanima 1,4-5). Iako ideje izabiranja (odabira) i predodređivanja mogu biti zbunjujuće, Pavao ih svejedno naučava. Vjernici su izabrani ili je njihov odabir uzrokovan (u pasivu) prije postanka svijeta.
Drugim riječima, ta Božja odluka se zbila prije nego je svijet stvoren. Primijetite koliko daleko Pavao ide kako bi naglasio da ta nova, blagoslovljena pozicija vjernika nije uzrok vjernika. Ona je počela Božjim izborom te pokazuje da je Bog u temelju blagoslova vjernika, a ne vlastite zasluge.
VIDI OVO: KALVINIZAM ILI ARMINIJANIZAM: Izabranje je biblijsko, a ne ljudsko učenje
Dvije velike povijesne interpretacije oko Božjeg izbora
Povijesno, postojale su dvije velike interpretacije toga da nas je Bog izabrao. Iza prvih vrata Kalvinizam naučava da Božji odabir znači da vjernik nema nikakve veze s vlastitim spasenjem: čak je i vjera vjernika svojevrstan dar.
Iza drugih vrata, nauk Arminijanizma naglašava vjernikov izbor i daje naznačiti da je Božji izbor utemeljen na Božjem znanju onoga što bi vjernik izabrao. Ako doslovno uzmemo Pavlove riječi, onda se čini da ni jedna od ove dvije interpretacije nije dovoljna.
Pavao naglašava da nas je Bog izabrao prije postanka svijeta (Efežanima 1,4) te ni jednom ne spominje Božje predviđanje budućnosti u Efežanima 1. Pavao se referira na Božje znanje budućnosti ili predviđanje u Rimljanima 8,29 kao ono koje prethodi predodređenosti, ali ne razmatra odabir (izbor) u kontekstu Rimljana 8.
Čini se da je Božji izbor uzrokovan „dobrohotnošću (Njegove) volje“ (Efežanima 1,5b) i da je Njegova svrha podložna Njegovu izboru te da nije zasnovana na onome što bi mi mogli učiniti ili ne. U isto vrijeme smo spašeni milošću kroz vjeru (Efežanima 2,8) što znači da je vjera potrebna.
VIDI OVO: Ima li Bog dvije volje? Božji izbor nasuprot Božjoj želji da se svi spase
Odgovornost vjere je na svakom pojedincu
Isusovo objašnjenje spasenja postaje uvjetovano samo vjerovanjem u Njega (npr. Ivan 3,15-16; 6,47) te On odgovornost daje onome koji će vjerovati. Tako da postoje i treća vrata.
Prva vrata naznačuju da je Bog vladar nad svima, a da čovjek nema udjela ni u čemu; Druga vrata naznačuju da Bog ne izražava svoju nadmoć te da je izbor isključivo na osobi. Treća vrata naznačuju da je Bog izrazio svoju moć – izabrao nas je prije postanka svijeta (Efežanima 1,4) – te je odgovornost vjere dao svakom pojedincu (Efežanima 2,8).
Oboje, Božja nadmoć i odgovornost čovječanstva, očito je u Pavlovoj poslanici Efežanima i u njegovom objašnjenju svih blagoslova koje primamo.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
