Bog može vratiti u život sve od čega ste digli ruke kao mrtvo. Svima nama poznata je priča u Marku 5 o Jairu, očajnom nadstojniku sinagoge koji je molio Isusa da mu iscijeli kćer. Dvanaestogodišnja kći bila je opasno blizu smrti i Jair je vruće molio Krista da dođe do njegove kuće i položi ruke na nju.

Isus je pristao poći s njim, ali usput je morao zastati. Kad je zastao radi žene bolesne od tečenja krvi koja je dotakla skut njegove haljine (Mk 5, 25-34), došao je glasnik s tragičnom vijesti da je Jairova kći umrla (Mk 5,35).

Ne boj se, samo vjeruj!

Jairovo srce bilo je svladano žalošću i vjerojatno je mislio: “Da smo barem stigli na vrijeme. Sad je prekasno, kći mi je otišla!” Ali Isus ga je razuvjerio: “Ne boj se! Samo vjeruj” (5,36).

Nastavili su prema Jairovoj kući i kad su se primakli imanju, čuli su glasan plač i naricanje. Jairova obitelj i susjedi glasno su tugovali.

VIDI OVO: Evo što Bog čini u vama kada mislite da nema nade

Pogledajte ovaj prizor: Bog u tijelu, stvoritelj svemira, dolazio je sa svom svojom silom da izvrši nezamislivo, međutim, ožalošćeni su u njegovoj nazočnosti plakali. Ukratko, svjedočili su: “Bog jedino može pomoći dok je još znak nade. Ali kad sav život ode, nema ga potrebe prizivati; čak ni on ne može obnoviti takvu situaciju.”

Mislite li da je vaš problem beznadan?

Koliki kršćani danas više ne prizivaju Gospodina jer misle da je njihov problem beznadan? Isus je ukorio takvu nevjeru kad je rekao gomili koja je plakala u Jairovu domu: “Zašto bučite i plačete? Dijete nije umro, već spava” (5,39).

Izjavio je: “Ova situacija nije ono što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja vam kažem da će doći do obnove.” Zatim je otišao u sobu djevojčice i jednom malom rečenicom vratio dijete u život (5,41).

Ova priča u Markovu evanđelju pokazuje da za Isusa ništa nije previše mrtvo niti je predaleko otišlo da vrati u život. On kaže: “Pouzdaj se u mene da ću popraviti tvoj problem. Za mene nikada nije prekasno.”

Autor: David Wilkerson; Izvor: Put života