Bog vas može i želi sačuvati

Većina naših najvećih strahova ne dolaze od onoga što možemo vidjeti, već od onoga što ne možemo; od iduće nepredvidive prirodne katastrofe, od kradljivca bez imena i lica koji može provaliti kod nas dok spavamo, od bolesti koja bi mogla pogoditi nekoga u našoj obitelji u bilo kojem trenutku.

Sotona nas preplavljuje strahom tako što nas opterećuje nepoznatim. On iskorištava našu maštu i muči naše osjećaje nesigurnosti.

Izraelcima je bila poznata nesigurnost. Svake godine, putovali su od svojih domova do dalekog Jeruzalema, mnogi od njih pješice, na jednu od velikih gozbi. (Izlazak 23, 14) Isus je sam puno puta obavljao opasna putovanja od svog rodnog mjesta, hodajući ili jašući više od stotinu kilometara u svakom smjeru. Bog im je rekao neka idu i neka dođu ondje gdje je Njegova prisutnost, (1. Kraljevima 8, 10-11) ali cesta je bila opasna i nesigurna.

Tijekom putovanja, ljudi su se susretali s različitim prijetnjama, od kojih većinu nisu mogli vidjeti ili predvidjeti. Bili su u cijelosti izloženi plamtećoj žegi i divljem vremenu. Pljačkaši bi se sakrili u špilje i brežuljke, znajući točno gdje očekivati svoje žrtve. Narod je znao da treba ići, ali nisu znali hoće li uspjeti. Nažalost, neki nisu. Zbog toga su se osjećali slabo, ranjivo, nesigurno.

Naša cesta do raja, do novog Jeruzalema (Otkrivenje 21, 2) je puno duža od stotina kilometara, koje su oni prošli i nije ništa manje opasna. Mi unutar sebe nosimo Božja obećanja, no život još uvijek često djeluje nesigurno i teško. Iskušenja vrebaju i napadaju. Kušnje pripremaju zasjede za nas i naše voljene. Salijetajući grijeh vreba. Katastrofe i krize dođu nenajavljeno. Osjećamo svoju potrebu da nastavimo.

Pjevati protiv opasnosti

Kada je Božji narod osjetio svoju potrebu da nastave hodati cestom prema Jeruzalemu, nisu pokrili svoja usta u strahu, već su podigli svoje glasove u pjesmi. Vapili su s nadom kada su ušli u nesigurnost i utopili su svoje strahove stihovima i pripjevima. Pjevali su protiv opasnosti.

Psalam 121 je bio pjesma za teške i nesigurne ceste poput ove. Pripjev u tih osam stihova ponovno i ponovno govori da ih je Bog sačuvao i da će ih sačuvati. Psalam je napisan zbog toga što je duga i osamljena cesta prema Jeruzalemu bila opasna i zato što je cesta prema raju često isto tako osamljena i opasna.

Ranjivost i slabost iz tih stihova opisuje poprilično sličan svijet ovome u kojem mi danas živimo, svijet u kojem sotona vreba, grijeh iskušava, a smrt vreba. Još uvijek osjećamo potrebu da nas se sačuva.

Možete vidjeti nesigurnost u prvome stihu: „K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć“? (Psalam 121, 1) Ne znamo na što je mislio pisac; jesu li brda skrivala opasne neprijatelje ili u njima jednostavno nije bilo saveznika. Bez obzira na to, zbog ovih brda pisac se osjećao neznatno, ranjivo i bespomoćno: „Tko će mi sada pomoći“?

Što vaš Branitelj može učiniti

Ono što je psalmist vidio govorilo mu je da je u nevolji, ali on nije vjerovao u ono što je mogao vidjeti. Odakle dolazi pomoć? „Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju“. (Psalam 121, 2) Nakon što je zamislio ono što može pretrpjeti, pogledao je iznad prijetnji i iza svega mogao je vidjeti Boga.

Ako brežuljci oko vas odjednom izgledaju prijeteće, sjetite se tko je stvorio te brežuljke. Vaš Bog je stvorio svaki od brežuljaka do točne visine, do najsitnijeg detalja u milimetar. On je oblikovao svaku zakrivljenosti i liticu, posadio svaku biljku i cvijet i svaki kamen postavio na njegovo mjesto. On je prebrojao i raspršio vlati trave. Vaš Bog poznaje to brdo, gleda iznad njega, vlada nad tim brdom i svakim drugim. Ipak, koliko brzo padamo u kušnju da se bojimo brda!

Gospodin vas može sačuvati, jer ne postoji ništa što Bog ne može. Niti jedna kriza ili okolnost Boga ne mogu nadvladati. Bog nikada nije iznenađen ili potresen. On je sve stvorio, održava sve i vlada nad svime, uključujući i svaki detalj naših života, čak i u najtežim danima. Niti jedan brežuljak nije previsok, niti jedna noć pretamna za Njega.

Kada ono što vidite vrišti tjeskobom, ugledajte snagu u Njegovoj moći i svemu što je On stvorio. Bog, koji je stvorio planine „vas može sačuvati od pada i kod dolaska našega Gospodina Isusa Krista postaviti vas neokaljane i u velikoj radosti pred slavu svoju“. (Judina 1, 24)

Kada su religijski vođe kasnije zaprijetili apostolima i upozorili ih neka ne propovijedaju evanđelje, oni su molili sličnu molitvu: „Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima“! (Djela 4, 24) Gdje je prva crkva pronalazila hrabrost da nastavi svjedočiti? Počeli su se prisjećati kako je točno moćan njihov Bog; moći koju su mogli vidjeti gdje god bi se okrenuli. Pogledajte uokolo, pogledajte pobliže i znajte da vas Bog može sačuvati.

Ništa danju ili noću

Bog vas može sačuvati i sačuvat će vas. Od čega će vas sačuvati? Od svega onoga što bi vam moglo nauditi. Ljudima je naneseno zlo na putu prema Jeruzalemu i vama će se nauditi kako budete slijedili Isusove korake. (Ivan 16, 33) Ali ako ste Božji, ništa vam u konačnici više ne može nauditi, jer ništa, čak niti smrt, niti život, anđeli ili vladari, niti stvari koje postoje ili one koje će tek doći, ništa što vam prijeti vas ne može odvojiti od Božje ljubavi u Kristu Isusu. (Rimljanima 8, 38-39)

Ako je Bog vaš Čuvar, On je „vaš zaklon i vaša desnica“, (Psalam 121, 5) što znači da nitko nije bliže vama od Onoga koji vas čuva. Ništa ne može doći između vas i Boga. „Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću“. (Psalam 121, 6) Ovo je način kako je pisac rekao: „Nikakvo oružje koje je skovano protiv vas neće vam nauditi“. (Izaija 54, 17) Nikakvo oružje sotone, čovjeka, nikakva prirodna opasnost vas ne može držati podalje od toga da vas Bog čuva.

Ništa danju ili noću, sve da i hodate dolinom sjena smrti, vam ne može ukrasti vaš život ili Njegovu ljubav. Čak i onda kada trebate ići na počinak i kad predajte svoju svjesnost i kontrolu nad svojim okolnostima: „Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov“. (Psalam 121, 3-4)

On će sačuvati vaš život

Gospodin te štiti od svakoga zla, on čuva život tvoj“. (Psalam 121, 7) Kako Bog može reći ”od svakoga zla” kada izgleda da mi poprilično patimo zbog zla (vlastitog i tuđeg)? Derek Kidner uspoređuje ovaj stih sa Isusovim obećanjem za Njegove učenike: „A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Ali ni vlas vam s glave neće propasti“. (Luka 21, 16; 18) Kako netko može biti ubijen, a da mu vlas s glave ne propadne?

Isus kaže: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“. (Matej 10, 28) Zlo nam može (i hoće) nauditi u ovome životu, ali ono nam samo djelomično može nauditi. Sotona nam može zagorčati mjesece, godine i desetljeća, ali njegova uzica je kratka, a vječnost je duga. Naša tijela, naši odnosi, naši osjećaju su zasad bolno ranjivi, ali naše duše su savršeno i u potpunosti sigurne. „On će sačuvati vaš život“, (Psalam 121, 7) život koji najviše vrijedi, najbolji i najznačajniji život; onaj koji traje vječno.

Od sada do vječnosti

Ako ne osjećamo redovito našu potrebu za čuvanjem, onda smo izgubili naš dodir sa stvarnošću. Možda nismo niti poznavali niti osjećali stvarnost. Pazite se ako „Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva“ (Brojevi 6, 24) zvuči ustajalo, lijepo, „možda mi jednom zatreba“, umjesto da zazvuči hitno i neizbježno. Često puta smo ranjiviji više nego što to shvaćamo.

No ako osjećate svoju potrebu za time da vas se čuva, ako osjećate svoju slabost i pitate se kako ćete nastaviti dalje, onda se ohrabrite. Isus je molio i nastavlja moliti za to da vas se sačuva: „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi“. (Ivan 17, 11) Vi imate nasljeđe koje je „neprolazno, neokaljano i vječno“, koje Bog čuva za vas; i Bog čuva vas za to nasljeđe. (1. Petrova 1, 3-5)

Kamo god da vas pozove da idete, koliko god da vaše putovanje djeluje teško, bez obzira na strahove koji se pojave na putu, slušajte Boga kako govori: „Gospodin čuva izlazak tvoj i dolazak tvoj od sada i dovijeka“. (Psalam 121, 8)

Autor: Marshall Segal; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org