Bog se ne da izrugivati: Riječ ”izrugivati” dolazi od grčke riječi ”mukterizo”, što znači ”ismijavati se s nekime”.
Volim suncokrete. Tijekom vožnje prema radnome mjestu prije nekoliko godina, prolazila bih pored polja suncokreta. Bili bi oko 182 centimetra visoki i svake bi godine cvjetali. Suncokret je jedan od cvjetova koji mogu izrasti sve do čak 3 metra i koji mogu procvjetati svake godine. Zapanjuje me to što čak i tijekom najjačih ljetnih vrućina, može izrasti nešto tako prekrasno i stajati tako visoko i suvereno.
Potreba za snagom
Kako bi mogao rasti i razvijati se, suncokretu je potreban odličan korijen, dobro tlo i snažna stabljika, koja će pomoći cvijetu da se održi tijekom velikih vrućina ili oluja. Nakon nekoliko teških i iscrpljujućih tjedana, legla sam jedne noći na krevet, razmišljajući o suncokretima. Živahne boje, snaga, njihovo korijenje i nevjerojatna visina. Dok sam ondje ležala, stih iz poslanice Galaćanima 6, 9 došao mi je na um: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ U službi, kao i u životu, vrlo je lako odustati kada stvari postanu teške. Možemo podignuti ruke u zrak i otići raditi nešto drugo; barem sam ja o tome razmišljala dok sam ležala na krevetu. Kako ne biti iscrpljen kada stvari postanu preplavljujuće teške? Kada pogledamo oko nas i vidimo, s boli u srcu, da stvari ispred nas nisu onakve kakvima smo ih priželjkivali?
Smatram da sam u posljednjih nekoliko tjedana imala iskustva s određenim kršćanima, koji su padali u različite grijehe ili koji su se odlučivali na životne puteve iz kojih nije izašlo ništa dobro. Budući da sam voditeljica službe, moje srce ima probleme s probavljanjem takvih situacija. Želim vidjeti kako žene, kojima služim, postaju svete kao što je Bog svet. No prečesto, vrlo smo neozbiljni po pitanju grijeha ili kao kršćanke, ignoriramo grijeh za koji vidimo da se događa oko nas.
Uvijek postoje dani kada je teško za progutati, ne samo ono što vidimo u svijetu, nego i štetu za koju vidimo da se događa ljudima koje volimo. Dok sam razmišljala o Galaćanima 6, 9 otvorila sam svoju Bibliju i počela sam proučavati cijeli odlomak. Postoji daleko više u stihovima prije i nakon tog stiha, koji govore u srce onoga gdje se nalazimo sada.
Potreba za razlučivanjem
Počevši u stihovima 7-10: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajprije domaćima u vjeri.“
Ne dajte se prevariti, ne dopustite da vas se pogrješno navodi: Nemojte se dati zavarati da će bilo koji grijeh, čak i ako je manji, proći bez posljedica. Ako slažem ili se ponašam ljutito, taj je grijeh jednako opasan kao i svaki drugi. Ne postoji stupnjevanje grijeha u Božjim očima. Moderno društvo nam govori da je malo sagriješiti u redu, da je najvažnije da smo mi sretni i da ništa nije zaista tako jako loše. Sama sam iskusila sklisku cestu prijevare u vezi ovakvih stvari.
Bog se ne da izrugivati: Riječ ”izrugivati” dolazi od grčke riječi ”mukterizo”, što znači ”ismijavati se s nekime”. Kada se izrugujemo s Bogom, to znači da se izrugujemo s Božjim pravilima i odredbama. Kada dragovoljno činimo grijeh, kada umanjujemo značajnost zla ili kada se nastavljamo ponašati kako se ponaša svijet, tada se izrugujemo Bogu i svemu onome što je On stvorio. To znači da se na nas ne primjenjuje pravilo da su Božje zapovjedi svete kao što je On svet.
Kada kršćanin poriče svoj grijeh, to znači da kršćanin od Boga čini lažljivca i da se izruguje Njegovoj apsolutnoj svetosti. (1. Ivanova 1, 10) John MacArthur to dodatno pojašnjava i piše: „Kada vjernik dragovoljno sagriješi na bilo koji način i u bilo kojem stupnju, to znači da odbacuje Boga. No kada sagriješi i kada pritom nekako smatra da je imun na Božje standarde svetost, znači izrugivanje Jahvi i oponašanje svijeta.“
Što trebamo učiniti kada upadnemo u zamku, kada postanemo prevareni? Što učiniti kada naše sestre u Kristu upadnu u prijevaru i kada zamijene Božju Istinu za laž? Kako trebamo reagirati?
Jer sve što osoba posije to će i požeti; ako posijemo kukuruz, brat ćemo kukuruz. Vrlo je jednostavno. Ako sijemo grijeh, požet ćemo uništenje. Ako smo neozbiljni u pogledu skliskih cesta, u potpunosti ćemo požeti grijeh, koji će se razviti.
Dat ćemo račun za stvari koje smo počinili tijekom naših života. Kakva smo sjemena posijali?
Postoji sjeme koje ne može biti uništeno i koje će postati ono što Bog želi da postane. Božja Riječ učinit će sve ono što Bog želi da učini. (Izaija 55, 10-11) Sijemo li sjeme istine u živote onih koje volimo, u naše sestre u Kristu za koje vidimo da klize u grijeh?
Čuvamo same sebe od slabosti i uništenja tako što ćemo sijati istinu. „U velikoj ste zabludi ako smatrate da se Bog ne obračunava na strašan način s grijesima u životima svoje djece,“ upozorava John MacArthur. Bog će iskorijeniti ono što smo posijali u naše duše.
Potreba za vjerom
Što ako ne opazimo opipljive rezultate? U vezi rezultata ćemo se obratiti Bogu.
Nemojte odustati, ne dajte se obeshrabriti. Požet ćemo u pravo vrijeme, u skladu sa savršenom voljom Boga Oca. Ako se pouzdamo u naša vjera i želje naših tijela, umjesto da dopustimo Bogu neka dovrši djelo koje je započeo, možda ćemo se osjećati iscrpljeno i umorno. Mi sijemo sjeme. Nastavljamo činiti Božje djelo tako što ćemo sijati u druge, bez obzira na ono što se događa oko nas.
Djelujmo za dobrobit svih nas, posebice naših sestara u Kristu. To znači da nismo u tišini kada se suočimo s grijesima. Sijemo sjeme istine u sestre u Kristu i trebamo biti jedne prema drugima odgovorne, što se grijeha tiče. Ovaj će život uvijek nositi teškoće kada se radi o grijehu. Trebamo reći potrebne, teške stvari i to trebamo činiti bez prestanka.
Trebamo vjerovati da se Bog ne da izrugivati. Bog će učiniti ono što je rekao da će učiniti. Ono što mi trebamo činiti jest biti poslušni u vjeri.
Poput suncokreta, ukopavamo naša korijenja duboko u Božjoj Riječi i u Njoj pronalazimo snagu kako bismo mogli rasti. Ne ugrožavaju nas i ne mogu nas uništiti vrućina i oluje, jer smo neprestano napajani Istinom. Nastavljamo sijati sjeme bez prestanka. Nastavljamo stvarati sve više cvjetova, koji su jednako duboko ukorijenjeni i snažni.
Autorica: Michelle Rabon; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
