Ponekad kliknemo na nešto što nas neodoljivo privuče, iako ne znamo zašto. Nije slučajnost. Možda baš sada, dok ovo čitaš, Bog ti želi reći da te vidi.
Tvoje tihe molitve, tvoja iscrpljenost, onaj osjećaj da sve držiš pod kontrolom izvana dok se iznutra lomiš – sve to On poznaje. Nebo je čulo tvoj uzdah, a ova poruka je Njegov odgovor: „Da, vidim te. Poznajem tvoje srce.“
Bog ne djeluje uvijek kroz velike, glasne čudotvorne znakove. Ponekad dođe kroz tišinu, kroz jednostavan trenutak, jednu rečenicu koja pogodi ravno u tvoju ranu. Možda misliš da si zaboravljen ili da tvoja patnja nema smisla, ali upravo to što proživljavaš nije kraj – to je priprema. U Poslanici Rimljanima 8,28 piše: „Sve se okreće na dobro onima koji ljube Boga.“ To znači da bol, odgode, zbunjenost i slomljeno srce nisu uzalud.
Lako je vjerovati kada je sve dobro
Čak i kad ti se čini da ništa ne ide naprijed, Bog djeluje. On gradi snagu i vjeru u tebi prije nego što učini nešto kroz tebe. Ponekad tišina nije napuštanje, nego test – trenutak da izabereš vjerovati baš kad je najteže. Lako je vjerovati kad sve ide dobro, ali prava vjera kuje se u vatri – onda kad odgovori kasne, kad srce boli i kad nemaš objašnjenje za sezonu u kojoj se nalaziš.
Bog nikada ne laže, ne ostavlja i ne gubi. Njegova obećanja i danas vrijede, a Njegova je prisutnost bliža nego što misliš. Kao što Josip nije razumio jamu prije palače ili David skrovišta prije kraljevstva, tako ni ti sada ne moraš razumjeti. Tvoja bol ima svrhu.
Ono što ti se sada čini kao kraj, zapravo je novi početak. Čekanje nije kazna – to je zaštita. Izaija 55:9 podsjeća da su Njegovi putovi viši od naših. On slaže komadiće slagalice koje mi još ne vidimo.
Ako osjećaš da ti srce brže kuca dok ovo čitaš, znaj da ovo nije slučajnost. Ovo je potvrda da si još voljen, još viđen i još pozvan. Bog još nije završio s tobom – tek počinje.
