Bog te vidi u tajnosti. Zna kako se osjećaš. Možeš Mu vjerovati da će sve izvesti na dobro!
Mnogi se osjećaju prepušteni samima sebi u nekim teškim trenucima, misleći da nitko ne razumije njihovu patnju. Međutim, oni koji vjeruju Bogu znaju da On uvijek vidi sve kroz što prolaze.
“Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje” – riječ je Jahvina. “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.” (Izaija 66, 2)
Kada smo preplavljeni tjeskobom i ne znamo kako dalje, Bog je uvijek tu da nas sasluša i da nam pomogne. On je svjestan naših trenutnih strahova, sumnji i nesigurnosti. Možda se čini kao da nas nitko ne razumije, ali Bog uvijek razumije.
Bog te vidi u tajnosti
Možda nećeš uvijek osjećati Njegovu prisutnost, ali On je uvijek s tobom. On te ispravlja kada pogriješiš, tješi te kada ne vidiš izlaz.
Možda misliš da ljude nije briga, ali sjeti se da imaš Boga koji te puno voli.
Kada se osjećamo kao da više ne možemo dalje, On nam daje snagu da nastavimo. Uvijek je uz nas da nas hrabri i pokaže nam da ne moramo sami nositi svoje terete.
“Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava?” (Izaija 51, 12)
Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. (1. Petrova 5, 7)
U nekim trenucima, možda se čini kao da nema odgovora na naše molitve. Ali Bog će nam dati ono što nam je najbolje, iako to ponekad nije ono što smo očekivali. Možda ćemo se osjećati razočarano i zbunjeno, ali trebamo imati vjeru da će se stvari na kraju posložiti kako treba.
PROČITAJTE: Zašto Bog dopušta da nevini pate?
U najtežim trenucima, možda se osjećamo kao da više nema nade. Ali s Bogom uvijek postoji nada. On nam daje nadu u bolje sutra i u bolji svijet koji dolazi. Neka vjera u Njega bude naša snaga koja će nas voditi kroz najteže trenutke.
“Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. Do starosti vaše ja ću ostat` isti, do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.” (Izaija 46, 3-4)
