Zašto Bog dopušta da nevini pate?

Jedna od najvećih prepreka vjeri u Boga je pitanje patnje. Najčešće pitanje ateista je zašto dobri Bog dopušta patnju? Vidimo da i nevini ljudi pate.

Općeniti je argument da, ako je Bog dobar i milostiv, ne dopušta nevinim ljudima da trpe patnju i bol. Ali Biblija otkriva da je Bog i dobar i da dopušta patnju. Zašto? Sigurno postoje razlozi!

Postoji li nevin čovjek?

Prvo, nema nikoga tko je uistinu nevin, odnosno da je bez grijeha.

Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja. (Rimljanima 3, 23)

Svi smo grešnici. Od rođenja smo mrtvi u svojim grijesima. Rezultat grijeha je smrt (Rimljanima 6, 23) i ta je smrt zahvatila cijelo stvaranje. Ponekad je patnja izravna posljedica patnikova grijeha. Ponekad patnja ima veze s palom prirodom našega svijeta.

Još od pada Adama i Eve “sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada” (Rimljanima 8, 22). Prirodne katastrofe, nestašica hrane i vode, nasilje, bolesti i drugi problemi u svijetu u konačnici su rezultat grijeha.

Zašto dobri Bog dopušta patnju?

Bog ima kontrolu nad količinom patnje i ne dopušta je nepotrebno. Bog otkupljuje naša vremena patnje da bi ih iskoristio za svoju slavu (Rimljanima 8, 28). Patnja može biti sredstvo kroz koje Bog pročišćava našu vjeru (Rimljanima 5, 3-5 ). Često se približavamo Bogu u vrijeme patnje jer shvaćamo da je samo On naše utočište (Psalam 91, 2). Patnja nam također pomaže da se sjetimo da ne pripadamo ovom svijetu, tako da upiremo pogled u Isusa i čeznemo da Njegovo djelo bude dovršeno (Filipljanima 3, 20-21).

Bog ne samo da u nama osobno djeluje kroz patnju, on to koristi i za pokazivanje svoje slave svijetu.

A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. (2. Timoteju 3, 12)

Oni koji slijede Isusova učenja i čine ono što je ispravno, često trpe patnju, uključujući progonstvo (Ivan 15, 18-21). Umjesto da umanji Božji karakter, ova patnja skreće pozornost na činjenicu da Kristovi sljedbenici nisu dio ovog palog svijeta. Kad se možemo oduševiti Bogom i usred svojih patnji, donosimo Božju slavu.

Zašto dobri Bog dopušta patnju?
Foto: Pexels

Pavao je iz prve ruke znao za progon

“U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!” (2. Korinćanima 11, 23-27)

Unatoč svim poteškoćama, ovaj veliki Božji sluga često je u poslanicama pisao o radosti.

Isus je jedini bio nevin, a patio je

Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 21)

Isus je podnio križ. Hebrejima 12, 2-3 kaže upremo pogled u Njega “koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.”

Ne trebamo sumnjati da je Bog s nama za vrijeme patnje. Bog se ne raduje našoj patnji, niti je njezin autor. Da, Bog dopušta da patimo. No, umjesto da sumnjamo u Njega, možemo se pouzdati u Njegovu ljubav i vidjeti kako se poistovjećujemo s Kristom, koji je patio prije nego što se vratio u vječnu radost nebeskog Oca.

PROČITAJTE JOŠ: