Postoji osjećaj koji mnogi vjernici danas nose u srcu, a teško ga je objasniti riječima: svijet se ubrzano mijenja, moralne granice ruše, a duhovna tama postaje sve gušća. Neki će reći da je to samo doba brzih promjena, ali drugi upozoravaju da se pred našim očima odvija nešto mnogo dublje – nešto o čemu je Biblija govorila tisućama godina unaprijed.
Dovoljno je promotriti našu svakodnevicu. Vrijeme u kojem živimo sve je češće opisano kao doba “velikog otpadništva”, trenutak kad se dobro proglašava zlom, a zlo dobrim. Društvo sve češće slavi sebičnost, hedonizam, samodostatnost i relativizam.
Granice koje su nekoć bile čuvari moralnog poretka sada se brišu, dok se grijeh relativizira ili čak slavi. Ljubav se hladi, a ljudska srca postaju sve tvrđa.
Najviše zabrinjava to što se duhovni sukob ne odvija samo izvan Crkve. Upravo suprotno – sve više se upozorava na ulazak lažnih učenja, iskrivljenih doktrina i manipulativnih tumačenja Svetog pisma unutar samih crkvenih zajednica. Nije riječ o spektakularnim manifestacijama, nego o suptilnim riječima, uglađenim nastupima i porukama koje “zvuče” plemenito, ali se ne podudaraju s Riječju Božjom.
Prijevara zavodi milijune
Mnogo je propovijedi koje naglašavaju samo materijalno blagostanje, ohrabruju grijeh pod krinkom ljubavi ili izjednačavaju Krista s drugim “putovima do Boga”. U nekima se čak više ni ne čita Biblija. Problem nije samo u lažnim učiteljima — nego i u masama koje ih spremno slijede, često bez provjere, bez razlučivanja i bez otvaranja Božje Riječi. To je ono što najviše zabrinjava: snaga prijevare koja zavede milijune, a oni ni ne znaju da su zavedeni.
Konačni autoritet nije čovjek, propovjednik, crkvena tradicija niti viralno svjedočanstvo s interneta. Konačni autoritet je Biblija – živa Božja Riječ koja se ne mijenja. Dok se svijet mijenja, dok se ljudi kolebaju, dok društvo preokreće moralni kompas, Božja istina ostaje čvrsta i nepokolebljiva.
Biblija opisuje znakove vremena: porast obmana, učitelje koji dolaze “u Kristovo ime”, globalne sukobe, potrese, bolesti, glad i duboke društvene podjele. Ti se znakovi, kako mnogi danas smatraju, sve jasnije naslanjaju na stvarnost u kojoj živimo. Nisu tu da nas prestraše, nego da nas probude.
Posebno je snažna parabola o deset djevica: pet njih bilo je spremno, imale su ulje; drugih pet bilo je bez ulja, iako su imale svjetiljke. Razlika između njih nije bila u izgledu, nego u unutarnjoj pripremljenosti. To je slika današnjeg vremena: mnogi izgledaju religiozno, ali nemaju ulje – nemaju živu vjeru, pokajanje, posvećenje i odnos s Duhom Svetim.
Vrata neće uvijek biti otvorena
Najdramatičnije upozorenje te parabole nalazi se u rečenici: “I vrata su se zatvorila.” To govori o konačnosti. O trenutku kada više neće biti dodatnog vremena, dodatne prilike ili “još samo malo”. Današnje vrijeme je vrijeme milosti, otvorenih vrata i poziv da se srcem vratimo Kristu.
Ovaj trenutak nije poziv na strah, nego na buđenje. Ne na paniku, nego na razlučivanje. Ne na tjeskobu, nego na svetost. Pitanje koje svaki vjernik treba postaviti sebi nije: “Je li Krist blizu?” nego: “Jesam li ja spreman?”
Jer vrata su još otvorena — ali neće uvijek biti.
