Božji dio i naš dio: Što on čini, a što mi trebamo činiti?

Župnik je krstio čovjeka koji je živio vrlo bezbožnim životom. Čovjek mu je rekao: „Pastore, držite me pod vodom jako dugo. Imam mnogo toga za zakopati“. 

Krštenje je simbol kraja starog i početka novog života i osobe. To je vanjski pokazatelj onoga unutarnjeg jer se obnova događa kada vjerujemo u Isusa. 

Biblija nam kaže: „Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“ (Rimljanima 6,4). 

Inače, postoji Božji dio i naš dio. Bog nas posvećuje. Apostol Pavao napisalo je solunskoj crkvi: „A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista“ (1. Solunjanima 5,23). 

VIDI OVO: Ako je tako dugo Isus mislio na tvoje spasenje, zar ga neće sada dovršiti?

No tada mi trebamo surađivati s Bogom. Apostol Pavao je napisao vjernicima u Filipima: „Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati“ (Filipljanima 2,12-13). 

Primijetite da Pavao nije rekao: „Radite za svoje spasenje“. To je nemoguće jer je spasenje dar Božji. Nego, radite oko njega. Iskusite ga. Naše spasenje treba utjecati na nas u svakodnevnim odlukama i izborima. 

Spasenje je dolazak Kristu; posvećenje je rast u Kristu. Spasenje se događa u trenutku, ono dovodi grešnika iz duhovne smrti u život; posvećenje je proces koji traje. 

Spasenje je oproštenje za prošlost; posvećenje je oslobađanje od moći grijeha. To je nešto što Bog čini u našim životima i što neće prestati dok jednom ne dođemo u Raj. 

Autor: Greg Laurie; Izvor: Harvest.org