U vremenu kada nas svakodnevno preplavljuju vijesti, obveze i nesigurnosti, lako je izgubiti mir i prepuštati se brigama. No zanimljivo je da znanost sve češće potvrđuje ono što Sveto pismo govori već stoljećima: većina naših briga – nikada se ne ostvari.
Jedno istraživanje Sveučilišta Cornell, provedeno tijekom duljeg vremenskog razdoblja, pratilo je svakodnevne brige i tjeskobe ispitanika. Rezultati su zapanjujući, ali ohrabrujući: otprilike 85% stvari koje su ljudi zapisali kao svoje strahove – nikada se nisu dogodile.
Od preostalih 15%, njih 79% su izjavili da su situacije koje su ih zabrinjavale prošli lakše nego što su očekivali ili su iz toga nešto naučili. Zaključno, otprilike 97% naših briga u konačnici se pokaže kao nepotrebno trošenje energije.
Znanost također potvrđuje da stalna zabrinutost i razmišljanje o negativnim scenarijima uzrokuje povećanje hormona stresa – kortizola – što dugoročno može štetiti zdravlju.
Neuroznanstvenici upozoravaju da takvo stanje kroničnog stresa može čak ubrzati biološko starenje. Ipak, postoje jednostavne tehnike smirivanja, poput tzv. „Clear Button“ metode s Cornella, koje mogu pomoći mozgu da se resetira već unutar 90 sekundi.
Izvor utjehe i sigurnosti
No, kao kršćani, imamo još dublji izvor utjehe i sigurnosti: Božju prisutnost i Njegovu Riječ.
„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu.“
(Filipljanima 4,6-7)
Briga je prirodna i ljudska, ali stalna zabrinutost udaljava nas od povjerenja u Božju providnost. Kada prepuštamo Bogu ono što nas opterećuje, činimo duhovni čin povjerenja. Bog zna naše potrebe i prije nego što ih izgovorimo (Matej 6,8), i neprestano nas poziva: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Matej 11,28)
Ova znanstvena otkrića mogu nam poslužiti kao podsjetnik: većina onoga što nas muči zapravo je samo sjena u mislima. Umjesto da brige njegujemo, pozvani smo njegovati vjeru. Umjesto ruminacije, prakticirati molitvu. Umjesto tjeskobe, odabrati zahvalnost i pouzdanje.
Brige će uvijek pokušavati pronaći svoj put u naš um, ali ne moraju zavladati našim srcem. Bog nas poziva na povjerenje, a znanost sve više potvrđuje – povjerenje, mir i sabranost nisu samo duhovno korisni, nego i tjelesno iscjeljujući.
