Biblija opisuje grijeh kao moćnog, uvijek budnog neprijatelja. Grijeh vara (Post 3,13), vreba (Post 4,7), uništava (Post 6,7). Čak i oprošteni grijeh je u kršćaninu snažno aktivan, vojuje protiv nas (Rim 7,23), žudi (Gal 5,17), mami (Jak 1,14), sapinje (Heb 12:1).
Mnogi kršćani se bore sa dosađujućim grijesima koji ih muče – onima koji su ukorijenjeni, uporni; grijesi koji nas teško napuštaju, a koji nas mogu neprestano ometati u našim naporima da slijedimo Krista. Ponekad ta borba može trajati desetljećima, s napadima nazadovanja i očajanja koje se vraća. Najpobožniji kršćani koji su zbilja istinski uznapredovali u težnji za svetošću, mogu pjevati s osjećajem “sklon lutanju, Gospodine osjećam to” ili podijeliti tužaljku Augustina: “Prekasno sam naučio da Te ljubim!”
Evanđelje nam daje nadu da svaki grijeh, čak i onaj uporni može biti ne samo oprošten, nego i nadvladan. No, budući da grijeh ima toliku ustrajnost i silu, moramo biti oprezni kad se borimo protivu njega. Kao što John Owen kaže: “Ako je grijeh toliko prepreden, oprezan, snažan i uvijek zaposlen na ubijanju naših duša, a mi smo lijeni, nemarni, glupi… možemo li onda očekivati povoljan ishod?”
Evo četiri strategije za održavanje budnosti u borbi, koje je sastavio John Owen, a koje se posebice odnose na dosadni, uporni, grijeh koji nas muči – na vrst grijeha koji nas neprestano spotiče i drži pritisnute.
- Mrzite ga.
Navikli smo koristiti evanđelje kao “sredstvo” za olakšanje krivice radi grijeha. No ponekad – posebno u slučaju grijeha koji nas muče – trebali bismo upotrijebiti evanđelje prije svega da otežamo, ozbiljnije uzmemo našu krivicu. John Owen o tom izazovu prilično slikovito kaže sljedeće:
Donesi svoju požudu k evanđelju – ne radi olakšanja, nego radi daljeg uvjerenja u njenu krivicu. Pogledaj na Onoga koga si pribio na križ, i budi ogorčen. Reci svojoj duši: “Što sam učinio? Koliku ljubav, koliko milosrđe,koju krv, koliku milost sam prezreo i pogazio!… Jesam li dobio pogled Božjeg očinskog lica da bih ga mogao gledati u lice i izazivati ga licem k licu?”
Ako ne osjećamo veličinu našega grijeha, ako nismo osjetljivi na njegov smrad i prostotu, ako samo lagano prijeđemo preko njega s olakim izgovorom na milost – vjerojatno nikada nećemo doći do ozbiljne budnosti koja je prijeko potrebna za ubijanje grijeha. Za istinsko nadvladavanje grijeha, neophodna je prava žalost zbog njega.
Ovo se posebice odnosi na grijehe koji nas muče. To su oni grijesi na koje smo uglavnom otupjeli. Radi toga je potrebno dodatno raditi na neprestanom ponovnom ispitivanju osjetljivosti naše savjesti na njih u svijetlu evanđelja. Možemo na primjer govoriti stvari kao što su:
- Ovo nestrpljenje je dio onoga što je Krist morao ponijeti na križ.
- Ova svjetovna ambicija odvela bi me u pakao, ali radi milosti Božje…
- Ova dugotrajna ogorčenost žalosti Svetoga Duha u meni.
Ovo često zbilja znači usporavanje i stvarno ispitivanje naših srca.
Poznati kršćanski pisac C. S. Lewis u jednom od manje poznatih odjeljaka knjige Iznenađen radošću, glede razlike između uživanja i zadovoljstva primjećuje da: “najsigurnije sredstvo za razoružanje bijesa i požude jeste odvratiti svoju pozornost s djevojke ili uvrijede i započeti ispitivati sâmo osjećaje.” Za pobjedu nad grijesima koji nas muče, često je potrebno učiniti ovo neugodno, iskreno razmatranje i priznavanje onoga što grijeh čini u nama.
Uporni grijesi mogu preživjeti to što nam dosađuju i što nam se umjereno ne sviđaju. Samo mržnja prema njima dat će nam “gorivo” za potrebni napor da ih se riješimo.
- Izgladnjujte ga.
U jednom od mojih omiljenih filmova, čovjeku komu je dijagnosticirana shizofrenija je rečeno da nekolicina njegovih prijatelja koje zna cijeloga života, zapravo nisu stvarni. On iskreno prestaje da razgovara s njima, jer zna da mora suzbiti sve obmane kako bi se približio ozdravljenju. On jednostavno odabira ignoririati ih, nazivajući ih “dijetom uma” – i kako to čini, njihov utjecaj nad njim postupno se smanjuje. Čak i pri kraju njegova života, on još uvijek vidi te obmane, ali su one izgubile razornu moć nad njim.
Postoji jedno slično načelo koje djeluje u našoj borbi protivu grijeha – što ga više mazimo, on nas više zahvaća (čak i dok mi to zahvaćanje sve manje i manje razumijemo). Međutim, kao što je to slučaj s bilo kojom vrsti ovisnosti, ili kad su u pitanju životinje, što ih manje hranimo, one postaju slabije. “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!” (Jak 4,7). Odaberite da ne pridajete značenje svojim grešnim željama – uskraćujte im vašu naklonost i pažnju, izgladnjujte ih i one će slabiti.
Jedan od najvažnijih načela glede procesa izgladnjivanja jeste da djelujete brzo: ne dopustite grijehu da učini čak niti najmanji korak. Nemojte govoriti: “Popustit ću malo, ali ne previše.” To nikada ne funkcionira. John Owen o tome kaže slijedeće: “Nalazite li da je vaša pokvarenost počela da se upetljava u vaše misli? Podignite se svom snagom protiv nje, ništa manje gnjevno nego da je već u potpunosti postigla ono što je namjeravala učiniti.”
- Stjerajte ga u kut.
Grijeh, kao bilo koji drugi neprijatelj, boravi među svojim saveznicima (osjećaj nesreće, iscrpljenosti i obeshrabrenosti su ono što pri tom pomislim). Zato vođenje djelotvornog rata protivu grijeha treba biti lišeno mogućnosti i prilika koje mu mogu poslužiti da ostvari svoj cilj. John Owen nam ponovno pomaže:
Razmatrajte koji načini, čije društvo, koje mogućnosti, koja proučavanja, koji poslovi, koji uvjeti koji su vam dati do sada, ili vam se uobičajeno daju, pridonose vašem “iskakanju iz kolosijeka” I postavljajte se pažljivo prema svima njima. Ljudi će to učiniti poštujući svoje tjelesne slabosti i narav. Izbjegavat ćemo začine, hranu, zrak koji je dokazano štetan. Jesu li stvari koje se tiču naše duše manje značajne? Znajte da će onaj koji se usuđuje igrati se s grijehom, na koncu se i usuditi da ga učini. Onaj koji se izlaže opasnosti da iz kušnje prijeđe u poročnost, biti će izložen opasnosti od poročnosti.
Ovo znači da trebamo proučavati specifične “okidače” grijeha u našim životima. To bi mogao biti zemljopisni položaj (na primjer bâr, ukoliko ste bivši alkoholičar), ali čini mi se da su češći osjećaji i nezdrave navike ono što bismo trebali izbjegavati. Požuda je uveliko oslabljena kada se (ona) ne može podupirati umorom, potrebom za emocijama, usamljenošću i sramom. Teže je podleći zavisti kada uronite svoje srce u nebesku baštinu. Grešni bijes često se otopi kada provodite vrijeme u prisutnosti iznimno ljubaznih ljudi, spremnih na oproštenje.
Ukratko, u interesu djelotvorne borbe protiv grijeha koji vas muče često je potrebno pažljivo uzeti u razmatranje vaš san, vježbanje, način ishrane, emotivni život i odnose s ljudima.
- Pobijedite ga.
U evanđelju, Bog nam je dao sredstva koja su nam potrebna da bismo se borili protiv grijeha koji nas muče. Dopustite mi samo da pomenem tri: strpljenje, oproštenje i sila. Evanđelje znači da Bog ima “svu strpljivost” (1. Tim 1,16) za nas, čak i usred naših borbi s upornim, dosadnim grijesima. Da bi se takvi grijesi posve uništili, potrebno je da znamo da Bog nije odustao od nas. Čak i kada izgubimo strpljenje sa samima sobom, On je još uvijek tamo, baš kao i otac Izgubljenog sina, pozivajući nas nazad na poslušnost i radost.
Evanđelje također znači da Bog oprašta grijehe koji nas muče. “Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20). Samo ako grijehe koji nas muče promatramo kroz evanđelje – kao što to činimo sada, prije nego što su ti grijesi nadvladani, u Božjim očima oni su već oprošteni – možemo istinski napredovati u borbi protiv njih. Kao što je William Romaine mudro napisao: “niti jedan grijeh ne može biti razapet niti u srcu niti u životu ako prije toga nije oprošten u savjesti… Ako nije usmrćen u svojoj krivici, ne može biti potčinjen u svojoj moći.”
Najzad, evanđelje znači da nas Bog oprema snagom da bismo mogli nadvladati grijehe. (2 Tim 1,7). Njegov Duh nam daje snagu iznad naših mogućnosti s kojom se možemo boriti, a Njegova sve-zadovoljavajuća prisutnost nam daje obećanje nadmoćne, trajne radosti. Ma koliko se grijesi koji nas muče osjećaju jakim, u Kristu je zaista moguće “ne dati se pobijediti zlom, nego dobrim svladavati zlo” (Rim 12,21). Kao što nas John Owen savjetuje:
Postavite djelotvornu vjeru na Krista da bi vaš grijeh bio ubijen. Kristova krv je ogroman i suvereni lijek za duše koje boluju od grijeha. Živite u tome, i usmrtit ćete osvajača. Da, kroz dobro Božje proviđenje, živite da vidite svoje požude mrtve kod svojih nogu.
Autor: Gavin Ortlund; Prijevod: Zlata C.; Izvor: DesiringGod.org
