Zašto Jakov uči da se čovjek opravdava i djelima, a ne samo vjerom?

Ako se čovjek pred Bogom može opravdati samo vjerom, bez djela, zašto onda Jakov ovdje uči da se čovjek opravdava i djelima, a ne samo vjerom?

Kakva korist, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djelā nema? Može li ga vjera spasiti? Ako li su koji brat ili sestra goli i potrebiti svagdanje hrane pa im tko od vas rekne: ‘Idite u miru, grijte se i sitite!’, a ne date im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelā, mrtva je sama po sebi. Ali, reći će netko: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela!’ Pokaži mi svoju vjeru bez svojih djela, i ja ću ti svojim djelima pokazati vjeru svoju. Ti vjeruješ da je Bog jedan? Dobro činiš! I zlodusi vjeruju, i dršću. No hoćeš li shvatiti, o čovječe isprazni, da je vjera bez djelā mrtva? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svojega? Vidiš li da je vjera djelovala zajedno s njegovim djelima i djelima se vjera usavršila? I ispunilo se Pismo koje kaže: Povjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost, pa bȋ nazvan prijateljem Božjim. Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Ne opravda li se tako, djelima, i Rahaba, bludnica, kad primi glasnike i izvede ih drugim putem? Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelā mrtva“ (Jakovljeva 2,14-26).

Pred nama je jedan važan odlomak. Ovo je dio u Bibliji koji se često puta pogrešno tumači, i zato je važno da ga razumijemo u kontekstu cijelog Novog zavjeta i cijelog Svetog pisma. Cijela Jakovljeva poslanica zapravo je serija testova kojima testiramo imamo li pravu i živu vjeru. U ovom odlomku, Božja Riječ nas testira imamo li pravu, živu vjeru u smislu da iz naših života izlaze pravedna djela. S obzirom da je Jakov u ovom odlomku nekoliko puta spomenuo riječi: „opravdanje“, i to „djelima“, ono što prvo moramo učiniti jest razumjeti što točno Jakov misli, kako ne bismo napravili ogromnu grešku i ovo shvatili da se čovjek pred Bogom može opravdati djelima.

Može li se čovjek pred Bogom opravdati djelima? Ostatak Novog zavjeta, pogotovo Pavlovo učenje, učenje Isusa Krista, a i ostatka Biblije jasno odgovara na ovo: NE! Čovjek se ne može opravdati djelima pred Bogom! Jedini način kako se čovjek može opravdati pred Bogom i biti spašen jest vjerom. Jedan od najvećih uzvika koji je izašao iz Reformacije bio je: SOLA FIDE! SAMO VJERA! Grešnik se opravdava pred Bogom samo vjerom, bez udjela djela. Ovo je naravno učenje Svetog pisma, iz kojeg je i proizašao ovaj uzvik SOLA FIDE (Ivan 1,12; 3,16; 5,24; Rimljanima 3,20-28; 4,1-25; 5,1; 11,6; Galaćanima 2,16-21; 5,6; Efežanima 2,8-9; Filipljanima 3,9). Apostol Pavao je cijelu poslanicu Galaćanima posvetio objašnjenju da se grešnik može pred Bogom opravdati SAMO vjerom, bez i jednog najmanjeg djela. To je učinio i u poslanici Rimljanima. Gospodin Isus je također ovo poučavao.

Dakle, ako se čovjek pred Bogom može opravdati samo vjerom, bez djela, zašto onda Jakov ovdje uči da se čovjek opravdava i djelima, a ne samo vjerom? Kada ovaj odlomak pogledamo u njegovom kontekstu, vidimo da Jakov ovdje uopće ne misli da se čovjek može opravdati djelima i tako biti spašen. Ako se vratimo u prvo poglavlje Jakovljeve poslanice, vidjet ćemo da i sam Jakov tvrdi da je spasenje milosni dar od Boga, koji nas je odlučio roditi Riječju istine, i to dolazi s neba kao dobar dar i savršen poklon za nas (Jakovljeva 1,17-18). Jakov zna da kao ljudi ne možemo pred Bogom biti opravdani djelima, i ne možemo biti spašeni ničime što činimo. Dakle, kada kaže: „opravdani djelima, a ne samo vjerom“, ustvari uopće ne govori o opravdanju pred Bogom. Riječ „opravdanje“ koristi u potpuno drugačijem smislu nego apostol Pavao. Prvo, kada je Pavao govorio o opravdanju, uvijek je govorio o prihvaćanju kod Boga koje dolazi samo kroz vjeru.

S druge strane, Jakov ne govori o tome. Jakov govori o jednoj situaciji u crkvi u kojoj postoje neki ljudi koji govore da su kršćani, ali ne žive tako. Ovi ljudi misle da imaju vjeru i da ih Bog prihvaća, ali u njihovom životu se to ne vidi, jer nemaju pravedna i dobra djela. Oni su čuli da je dovoljno vjerovati da bi bio spašen, i to su dobro čuli. Efežanima 2,8-9 doista kaže: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio.“

No, ono što ovi ljudi nisu shvatili, kao što nažalost ni mnogi danas ne shvaćaju, jest da nakon što je osoba zaista spašena i prihvaćena kod Boga samo vjerom, onda bi trebala činiti djela. I to vidimo odmah u 10. stihu: „Jer njegova smo tvorevina, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja unaprijed pripravi Bog da u njima hodimo.“ Nismo spašeni djelima. Nismo spašeni vjerom da bismo ostali bez djela. Spašeni smo vjerom – za djela. Prava, živa, spasonosna vjera uvijek će donijeti djela. Ako nema djela, vjerojatno nema ni vjere.

I kada se s ovim shvaćanjem vratimo u naš odlomak, onda znamo o čemu Jakov govori. On daje test onima koji tvrde da su kršćani i da su spašeni, tako što im kaže da ako postoje djela koja proizlaze iz njihovih života, onda ta djela opravdavaju činjenicu da zaista imaju živu vjeru. S druge strane, ako netko nema djela, treba pogledati svoje srce, jer vrlo vjerojatno u njemu ne postoji živa vjera. Jakov želi reći da se prava, živa vjera vidi u djelima. Djela opravdavaju to da postoji prava vjera.

Isto kao što je bio slučaj s Abrahamom. Abraham je bio pred Bogom opravdan samo vjerom: „I povjerova Abram GOSPODU, i on mu to uračuna u pravednost“ (Postanak 15,6). Abraham je već ovdje bio opravdan, spašen, jer je vjerovao u Gospoda. No, kada je Bog od njega tražio da žrtvuje svog sina Izaka, Abraham je dobio priliku opravdati tu svoju vjeru i pokazati da zaista ima živu vjeru, što je on i učinio.

I ono što je velika istina ovog odlomka koja bi trebala testirati naša srca danas glasi: Spasenje dobivamo samo vjerom, ali vjera nikada ne ostaje sama, već uvijek donosi plodove djela, pokajanja, pravednosti. Naše učestvovanje u vjeri mora biti djelotvorno (Filemonu 1,6). Ljudi oko nas bi trebali vidjeti naša dobra djela, i stoga dati slavu našem Bogu na dan pohođenja (1. Petrova 2,12). Spašeni smo za dobra djela koja je Bog pripremio za nas unaprijed, da u njima hodamo (Efežanima 2,8-10).

Je li tako s nama? Postoje li u našim životima djela? Je li naše sudjelovanje u vjeri djelotvorno? Mogu li ljudi ovog svijeta vidjeti naša dobra djela? Hodamo li u djelima koja je Bog pripremio za nas? Ako je odgovor DA, onda imamo živu vjeru i prošli smo test koji nam je Jakov postavio. Ako je odgovor NE, i ako zaista ne postoje nikakva djela u našim životima, onda je naša vjera mrtva i ne može nas spasiti. Pokajmo se za to i predajmo naše živote Gospodu, možda po prvi puta iskreno.

Budimo ljudi od djela, budimo pravi kršćani, budimo kao naš Bog koji uvijek radi. Neka već danas naše ruke budu uposlene da činimo ono na što smo pozvani.

Autor: Zoran Tornjanski