Trebaju li crkve prestati s prikupljanjem dobrovoljnog priloga tijekom bogoslužja?

Postoji stara šala o zrakoplovu koji je upao u nevolju. Putnik je primijetio da sjedi pored svećenika pa je u panici rekao: “Brzo! Učinite nešto religiozno!”Svećenik je ustao i skupio dobrovoljni prilog.

To je vrlo tradicionalni običaj i mnogima neodvojiv dio bogoslužja. Ali mnoge crkve prestaju s tim. Neki kažu da nije baš “prijateljski nastrojen običaj” – ako netko po prvi put dođe u crkvu, ili se još uvijek odlučuje je li to prava crkva za njega, može im se ne svidjeti što će od njih biti tražen novac. Drugi ukazuju na to da smo krenuli ka “bezgotovinskom društvu”: ljudi ne nose sa sobom novac ni približno toliko kao prije, te mnogi daju crkvi novac preko računa.

Štoviše, to djeluje kao prekid ritmu štovanja Boga – možemo pjevati slavnu himnu o vječnom Bogu, a sljedećeg trenutka kopati po torbicama ili novčanicima. A da ni ne spominjem zajednice gdje se davanje priloga koristi za nabijanje krivnje, kako bi se što više dalo – ponekada više nego što to ljudi mogu priuštiti.

Postoje dobri razlozi da se prestane s davanjem dobrovoljnog priloga. Ali postoje i dobri razlozi za nastavak tog običaja. Nisu svi sretni kada plaćaju preko interneta. To je tjedni podsjetnik da bogoslužje košta, čak i kada se ne govori izravno o tome. Ne trebamo biti škrti kada govorimo o važnosti novca – prvi kršćani nisu. Apostol Pavao je stalno to spominjao (2. Korinćanima 8,9; Galaćanima 2,10). Djela nam prikazuju sliku učenika koji sve dijele (Djela 4,32.34-35).

Ali najbolji razlog za zadržavanje prakse skupljanja dobrovoljnog priloga je ovaj: Iz tjedna u tjedan nas podsjeća da smo odgovorni Bogu za ono što činimo s našim novcem. Skoro polovica Isusovih priča je o novcu i imanju. Prema jednom izvještaju, Biblija sadrži gotovo 500 stihova o molitvi, manje od 500 o vjeri, ali više od 2.000 o novcu i vlasništvu.

Najlakše stvar na svijetu je da odvojimo život od crkve te ga smjestimo u kutiju kao da to nema ništa jedno s drugim. Prilozi nas podsjećaju da ima – ne postoji dio u našim životima koji ne uključuje Boga.

Autor: Mark Woods; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Christian Today

NAJNOVIJE!