Jedan od najvećih grijeha Izraela, za koji su čak čuli i ljudi koji nisu kršćani, je svakako grijeh kada su se Izraelci klanjali zlatnom teletu nedugo nakon što ih je Bog izveo i spasio iz egipatskog ropstva.
Da bi se shvatilo što su točno Izraelci učinili i na koji način su zašli s puta koji im je Jahve Bog odredio, treba pažljivije proučiti stvari. Izraelci su smatrali i gledali na Mojsija kao posrednika između njih i Boga.
“Onda rekoše Mojsiju: ‘Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo.” (Izlazak 20,19)
Pošto je Mojsije otišao na brdo da bi od Boga primio zapovjedi, nije silazio 40 dana i 40 noći te su se Izraelci veoma uplašili. Tražili su od Arona da im napravi lik boga koji će biti novi posrednik umjesto Mojsija.
Izlazak 32,1: “A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: ‘Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'”
Izraelci su izašli iz Egipta, ali je puno toga u njima ostalo iz Egipta. Jedna od tih stvari koja je ostala bio je i stav i mišljenje o bogu i kako se, odnosno na koji način se ima odnos s njim. U Egiptu su vjerovali da likovi životinja služe kao poveznica s određenim bogom.
Vođeni takvim razmišljanjem a u strahu da su na brdu izgubili svoga posrednika i poveznicu s Jahvom, Mojsija, zatražili su od Arona, Mojsijevog pomoćnika – koji je od Jahve izabran da Jahvi služi kao svećenik – da im napravi lik životinje, lik koji će predstavljati Jahvu preko kojeg će komunicirati i moliti se Jahvi.
Izraelci se nisu klanjali na taj način nekom drugom bogu, već su se išli na taj način klanjati Jahvi. I to je ono što je izazvalo gnjev u Jahve. To se vidi u stihovima gdje Izraelci govore da je Bog taj koji ih je izveo iz Egipta.
Grijeh nije bio lažni bog u smislu da to predstavlja nekog drugog boga već pogansko, od ljudi uspostavljeno bogoštovlje koje Jahve mrzi i s kojim su željeli štovati Jahvu. Aron je također uspostavio svečanost, blagdan (ista riječ se koristi u Hebrejskom kada se govori o Blagdanu beskvasnih kruhova i Blagdanu sjenica) za Boga na svoju ruku.
Ovo sve je izazvalo toliki gnjev u Jahve da je Jahve rekao Mojsiju da ih želi istrijebiti. Koliko je to bio ogroman grijeh i također odgovornost Arona vidi se i u Izlasku 32,21: “Što ti je ovaj puk učinio – reče Mojsije Aronu – da si tako veliki grijeh na nj svalio?”
Baš takav stav i danas ima većina kršćana. Taj da je Bog promijenio mišljenje po pitanju bogoštovlja kroz određene ljudske uredbe, ne bi li se na taj način “iskupili” ili “izbjegli” primanje i nasljedovanje Krista u svome životu. Ne smijemo kao kršćani postupati kao u slučaju sa zlatnim teletom u onim stvarima koje nas trebaju tek podsjećati na svjedočanstvo vjere – od ničega ne smijemo raditi idole.
Božji se stav vidi i u Ponovljenom zakonu 12,29-31: “A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe, i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš, čuvaj se da ne padneš u zamku; ne pođi za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori; “Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako ću i ja. Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome, Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima.”
Tome može posvjedočiti i povijest pronošenja Evanđelja i nastojanje da se Radnosna Vijest liši svakih krivovjernih utjecaja. 2. Timoteju 3,16-17: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako dobro djelo ljubavi.”
Autor: Juraj Ciprijan
