Toliko ljudi živi s nepotrebnom krivnjom i sramom. Koja je razlika između toga što nas Duh Sveti osvjedočuje za grijeh i đavlovog osuđivanja?
Optužitelj
Toliko ljudi živi s nepotrebnom krivnjom i sramom. Koja je razlika između toga što nas Duh Sveti osvjedočuje za grijeh i što nas đavao osuđuje. Bog Sotonu naziva “tužiteljem naše braće”, (Otkrivenje 12,1) jer nas očito optužuje pred Ocem da još uvijek griješimo! I znate što? On je upravu! Neprestano ponavlja: “Tako i tako je učinio taj i takav Bog!” Ali Bog nas je očistio kroz naše povjerenje u prolivenu krv i oproštenje u Isusu Kristu. Jednom smo zauvijek oslobođeni od Nebeskog suda, pa nas više nitko ne može osuditi (Rimljanima 8,35-39).
Đavao će vam šapnuti u uho: “Sve je u redu…drugi kršćani to rade”, ali u trenutku kada to učinite, on će vrisnuti: “Ne možeš biti kršćanin! Ti si lažnjak!” Ne vjerujte toj laži. Sotoni možete povjerovati jedino ako vam kaže da je lažac, jer je on otac laži (Ivan 8,44).
Sotonine crkve
Apostol Pavao je poznavao Sotonine lukavštine, pišući da se “čak i Sotona prerušava u anđela svjetla” (2. Kor. 11,14). To je rat za istinu ili kako je rekao John MacArthur, “Rat istine”, ali mi se ne borimo protiv krvi i mesa. Upamtite: „Mi se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv kozmičkih sila nad ovom tamom, protiv duhovnih sila zla u nebesima”. (Ef. 6,12) Budući da Sotona ima svoje vlastite službenike koji se pojavljuju kao anđeli svjetla, on također mora imati svoje vlastite crkve. Sotonine crkve imaju puna parkirališta i pune klupe. To je zato što ugađaju tijelu. Oni obično promoviraju bogatstvo, zdravlje i prosperitet, ali odbijaju spomenuti potrebu za pokajanjem, posvećenjem, življenjem u svetosti, odupiranjem porivu za ljubavlju prema novcu i tako dalje. Isus nas uči da se odreknemo sami sebe; prosperitet ili sotonistički propovjednici uče da bismo trebali živjeti u zadovoljstvu.
Malo ”b” u riječi Bog
Postoji još jedan bog koji luta krajevima zemlje. To je bog ovoga svijeta, pa „ako je naše evanđelje zastrto, zastrto je onima koji nestaju. U njihovom je slučaju bog ovoga svijeta zaslijepio umove nevjernika da ne vide svjetlo evanđelja slave Krista, koji je slika Božja” (2 Kor 4,3-4). Sotonini službenici neće propovijedati potrebu za promijenjenim životom i promijenjenim srcem. Ove lažne crkve će prodavati blago evanđelje (2. Kor. 2,17) ili ono koje je pola evanđelja, što znači da uopće nije evanđelje (Gal. 1,7). Želite cijelo evanđelje, zar ne? Što će mi pola padobrana za iskakanje iz aviona!? Poanta ovoga je da lažne crkve neće ni pokušati poučavati ono što Biblija kaže o uvjerenju Duha Svetoga i razlici između sotonske osude, gdje se osoba osjeća potpuno izgubljenom i beznadno osuđenom na pakao.
Osvjedočenje nasuprot osude
Jedan način na koji mogu razlikovati osvjedočenje Duha Svetoga od osude, koja dolazi od strane neprijatelja, jest da me jedno tjera na kajanje i na priznavanje Bogu. Drugo, osuda neprijatelja čini da se osjećam kao lažnjak, licemjer i da se samo igram crkve, a zapravo uopće nisam spašen. Moje iskustvo je da je osoba koja je zabrinuta hoće li biti spašena ili ne, vjerojatno spašena. Zašto? To je zato što ne spašenu osobu općenito nije briga je li spašena ili ne. Oni se ne brinu zbog takvih stvari, ali istinski spašena osoba će se brinuti zbog toga i željeti biti sigurni da su pozvani i spašeni. (2. Pet. 1,10).
Lažljivac
Razlika je u tome što vas Duh Sveti potiče na priznaje grijeha (1. Ivanova 1, 9) i na to da se okrenete od njih, ali zli duhovi čine da se osjećate beskorisno i beznadno izgubljeno i kao da nemate mogućnosti da ćete biti spašeni. Zbog njih se osjećate kao lažnjak i šapuću vam na uho: “Ti zapravo nisi kršćanin. Što misliš koga ti varaš”? Imajte na umu, Sotona je lažljivac! Sotonino ime znači “protivnik”. To bi trebalo značiti lažljivac, jer je on varalica i bio je lažljivac od samog početka (Ivan 8, 44), počevši još od Edenskog vrta (Post. 3). Duh Sveti će nas osvjedočiti za grijeh (Ivan 16,8), ali neprijatelj će poslati osudu. To nikad nije osuda. Upamtite da “sada nema osude za one koji su u Kristu Isusu” (Rim. 8,1).
Zaključak
Osuda je od đavla; osvjedočenje je od Boga, posebno od Duha Svetoga. Krist je rekao da je to dio onoga što će učiniti kada dođe na svijet. On će osvjedočiti svijet i nas za grijeh (Ivan 16,8) i natjerati nas na ispovijed i pokajanje. Sotona će nas osuditi i natjerati da odustanemo od Božjeg spašavanja. To su laži, ali se ohrabrite. Ako sumnjate, to znači da posjedujete nadu, jer ne spašenog čovjeka nije briga za sumnju u njegovo spasenje. Zanima ga samo zadovoljenje tijela, a ne umrtvljenje tijela. On je bog svog vlastitog svemira i sjedi na vlastitom položaju, a zadnje što želi učiniti jest negirati vlastito tijelo.
Zanimljivo, onaj tko se ne osjeća osvjedočenim jest osuđen, to su ne spašeni, ali oni koji nisu osuđeni (Rim. 5,1, 8,1) ponekad se osjećaju osuđenima, ali nisu. Ako vas osjećaj koji imate tjera da odustanete od pokušaja i osjećate da ste beznadno osuđeni na pakao, onda to nije od Boga. To je od Sotone. Sve dok dišete, ima vremena za pokajanje i vjeru. Ako možete prepoznati razliku između osude i uvjerenja, konačno možete imati istinski duševni mir, koji će čuvati vaše srce i um (Fil. 4,7).
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
PROČITAJTE JOŠ:
- Kako đavao udara kršćane?
- Demonski napad ili osvjedočenje Duha Svetoga?
- 8 znakova istinskog pokajanja
