10 Božjih zapovijedi se nalaze u Bibliji (Stari zavjet) u Izlasku 20,1-17 te su standard prema kojem trebamo živjeti. Koje je značenje Deset zapovijedi?
“Deset zapovijedi” nisu samo klasičan film s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi. One se nalaze u temeljima kulture i zakona Zapada. Osim toga, mnogi ljudi se nadaju da će dospjeti u nebo ako će ih se držati.
Deset Božjih zapovijedi su postale i vruća politička tema u SAD-u u raspravama trebaju li se postavljati u školama i drugim javnim ustanovama ili treba zabraniti njihovo postavljanje.
Unatoč navedenoj raspravi, utvrdio sam da većina ljudi ne zna navesti ni pet od Deset zapovijedi! Možeš li ti? Pazi, ova tema je prilično važna jer ovdje nalazimo Božji standard prema kojem bismo trebali živjeti i prema kojem ćemo na kraju biti suđeni. Zato pogledajmo svaku od tih zapovijedi i njihovo značenje.
Deset Božjih zapovijedi nalaze se u Izlasku 20,1-17.
1. “Ja sam Jahve, Bog tvoj … Nemoj imati drugih bogova uz mene.”
Jednostavno rečeno, Bog od nas zahtijeva da bude naš “Bog”. Očekuje od nas da ga volimo na jednak način kao što on voli nas. Odbija da ga izguramo iz naših osjećaja. To nije sebično ili egoistično od Boga, već je jednostavno prikladno i ispravno da ti i ja volimo i cijenimo onoga koji nam je dao život i koji neprekidno vlada svemirom.
2. “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.”
Boga trebamo poznavati i voljeti onakvog kakav on stvarno jest. Bog nam ne daje slobodu da o njemu vjerujemo što god želimo. Od nas očekuje da ga iskreno tražimo i tada nam obećava da će nam otkriti svoj pravi identitet. Danas su u optjecaju brojne ideje o tome kakav je Bog. O njemu se govori svašta, u rasponu od “više sile” do nove ideje. Neke religije tvrde da postoji mnogo bogova. Nekim ljudima priroda je bog, dok neki “bogom” smatraju seks, novac, moć ili ljubav. Čak i među ljudima koji vjeruju u biblijskog Boga postoje neki koji smatraju određene Božje kvalitete neugodnima te zato pokušavaju oblikovati Boga po vlastitoj predodžbi. Ova zapovijed je presudna zato jer osoba na kraju postaje onakva kako poima Boga. Duboko u svakom ljudskom biću postoji želja za “štovanjem”. Štovanje nije nešto što je ograničeno na crkvu, sinagogu ili džamiju. Štovanje podrazumijeva divljenje i pripisivanje “vrijednosti” nečemu. Kad osoba počne razumijevati i štovati pravoga Boga, postajat će mu slična. Ali ako najveću vrijednost pripiše nečemu što je manje od pravoga Boga, na kraju će se suobličiti s tom lažnom slikom.
3. “Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.”
Ova zapovijed često se krši jednostavno nebrigom. Mnogi bez razmišljanja izgovaraju psovke o Bogu i Isusu. Nakon pada na ispitu, kašnjenja s plaćanjem računa, ostajanja bez prednosti u prometu ili u svrhu izražavanja ljutnje ili neslaganja općenito, osoba će možda izgovoriti Božje ime. Često kad čujem ljude kako psuju Boga kažem: “Molim?”, kao da ih nisam čuo. Njihov zbunjen pogled dokazuje da nisu razmislili prije nego što su govorili – psuju jednostavno po navici ili instinktu. Upravo to znači “uzalud uzimati ime” – koristiti Božje ime bez razmišljanja, nehajno i bez prikladnog poštovanja. Zapravo, za mnoge ljude Božje ime je samo način izražavanja ljutnje ili gađenja. Godinama sam smatrao kako je cool psovati. S prijateljima sam koristio svakakve izraze koje nikada ne bih izgovorio pred svojom majkom. Umjesto da častim Boga zbog onog što on jest, pokazivao sam krajnje nepoštovanje prema njegovom imenu. Isus je rekao da naše riječi pokazuju što je u našim srcima. Ako poslušaš što govoriš o Bogu, što to govori o onome što je u tvom srcu? Zanimljivo je primijetiti da se kao psovka koristi isključivo ime kršćanskog Boga. Gdje god sam putovao, čuo sam kako se uzalud izgovara “Bog”, “Gospodin”, “Isus” i “Krist”. Nikada se ne čuju druga imena. Na primjer, nakon što nam je učitelj vratio ispravljene testove, nikada nisam čuo da je neki od učenika uzviknuo: “O, Buda!” Niti sam ikada čuo da netko zaziva Alaha da nekoga prokune. Nije li moguće da smrtni neprijatelj naših duša, koji poznaje ime jedinog pravog Boga, uživa u tome da ga se psuje, ne mareći pritom za ostala imena? Iako je mnogi ljudi svakodnevno nesvjesno krše, najstrašniji aspekt ove zapovijedi je taj što je ona jedina od deset uz koju Bog prijeti kaznom u istoj rečenici: “…jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.” Uplašio si se? I trebaš se. Ali nastavi čitati jer ćeš u sljedećem poglavlju saznati što trebaš učiniti.
4. “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi.”
Ova zapovijed podsjeća nas na jednostavnu činjenicu da je Bog izvor života. Svakog tjedna trebamo izdvojiti jedan dan za duhovnu i tjelesnu obnovu, dan kada se sjećamo da pripadamo Bogu i da ga na odgovarajući način štujemo. A ipak, neki ljudi toliko su buntovni prema Bogu da ga ne žele poslušati ni kad im kaže da se trebaju opustiti! Ova je zapovijed savršen primjer kako su Božje zapovijedi dane u ljubavi i nama na korist. U našem svijetu ne nedostaje stvari kojima je svrha olakšati i pojednostaviti život. Od mikrovalnih pećnica i mobilnih telefona, do računala i automobila, strojevi čine mnogo toga što su nekada činili ljudi. Sociolozi su 1960-ih razmišljali o tome što će jednog dana ljudi činiti sa silnim slobodnim vremenom sada kada računala i strojevi obavljaju mnoge poslove! A na kraju smo otuđeniji, užurbaniji i izmučeniji nego ikad u povijesti. Milijuni su zahvaćeni mentalnim i tjelesnim bolestima uzrokovanima stresom i tjeskobom. Vjerovali ili ne, ne tako davno malo tko je radio nedjelom. Nedjelja je bila dan izdvojen za odlazak u crkvu, posvećivanje obitelji i domu. I unatoč tome što su tada imali manje pogodnosti, ljudi su bili zdraviji i sretniji. Možda trebamo naučiti ponešto od tih ljudi.
5. “Poštuj oca svoga i majku svoju.”
Što misliš, je li Bog bio svjestan odrastanja kad nam je dao ovu zapovijed? Siguran sam da je bio, kao i da je bio svjestan kako teško može biti častiti i poštovati roditelje bez obzira u kojoj se fazi života nalazili (mi ili oni). Pa ipak, Bog kaže da trebamo častiti, poštovati i slušati svoje roditelje. To ne znači samo u općenitom smislu ili kad se ionako slažemo s njima, već uvijek! Ako to ne činimo, griješimo – i to ozbiljno. Ponekad se ljudi pitaju treba li poštovati roditelje koji su zlostavljači. Da, i takve trebamo poštovati već zbog same činjenice što su to osobe koje su nas dovele na ovaj svijet. Međutim, mogu se pojaviti trenuci u kojima im, iako ih i dalje poštujemo, ne trebamo biti poslušni. Najjasniji primjer toga je zahtjev naših roditelja da učinimo nešto grešno. Tada očito ne trebamo poslušati svoje roditelje jer bi to značilo biti neposlušan Bogu.
6. “Ne ubij!” Znam što sada misliš: “Konačno jedna zapovijed koju nisam prekršio!”
Da, svi smo psovali, kršili dan Gospodnji, slijedili pogrešna poimanja Boga i bili neposlušni roditeljima, ali barem nismo ubili nekoga. Često pitam ljude što misle, zašto bi ih Bog trebao pustiti u nebo, na što je učestali odgovor: “Jer nisam nikoga ubio.” Međutim, Isus je ukazao na to da Božji standard nadilazi naše postupke i zapravo obuhvaća stavove našeg srca. Evo što je rekao: “Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij!’ … A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu” (Matej 5,21-22). Boga zanima naše srce i naši motivi. Iako je možda pohvalno što zapravo nisi ubio osobu koja te ljuti, računa se ono što je u srcu. Tko od nas može reći da nikada nikoga nije mrzio, nije tražio osvetu, nije svojim riječima uništio nečiji dobar glas ili bio ljubomoran ili zavidan? Ovakve misli, riječi i djela izviru iz naše sebičnosti i ne dosežu standarde ljubavi po kojima Bog očekuje da živimo.
7. “Ne učini preljuba!”
Bog je stvorio brak i obitelj. Ova zapovijed dana je u svrhu zaštite ove važne institucije i osiguranja ljubavlju ispunjenog i sigurnog okruženja za odrasle i djecu. Biblija smatra preljub izravnim napadom na obitelj. Jednako tako, ova zapovijed zabranjuje seks prije braka ili izvan braka. Ponekad izgleda kao da ljudi noću leže budni i smišljaju načine kako prekršiti ovu zapovijed, a da pritom i dalje sačuvaju “tehničko djevičanstvo” i “tehničku vjernost”. Gledanje pornografije, odlazak u noćni klub na striptiz i sanjarenje nad ljubavnim romanima možda ne uključuju tjelesni preljub, ali hrane naše sebično i preljubničko srce. Boga ne zanima držanje slova zakona dok kršimo duh zakona. (Mislim da se to ne bi svidjelo ni tvom bračnom partneru!) Nemoj me pogrešno shvatiti. Seks nije nešto loše, već upravo suprotno: seks je prekrasna stvar. Bog zapravo osuđuje zloupotrebu seksa. Zapravo je prva zapovijed koju je Bog dao Adamu i Evi bila povezana sa seksom. Kad im je rekao: “Plodite se i množite”, nije mislio na uzgoj životinja i tablicu množenja! A kad su Adam i Eva zdušno poslušali ovu zapovijed, Bog nije ostao iznenađen i rekao: “Nisam to baš tako mislio!” Božje zapovijedi dane su nam u ljubavi. Bog nam nije dao zapovijedi o spolnoj vjernosti da bi nam oduzeo užitak, već da bi nam osigurao doživotno uživanje u intimnosti bez osjećaja krivice s doživotnim bračnim partnerom. Danas mnogi pate od duboke emocionalne boli. Pada li ti na pamet išta što može uzrokovati više boli i patnje od kršenja Božjih zakona o spolnosti, bilo da to činimo sami ili to čine nama bliske osobe?
8. “Ne ukradi!”
Ne smijemo uzeti ono što pripada drugome. Pritom nije važno uzimamo li nešto skupo ili nešto male vrijednosti. Nije važno krademo li od bogatih kojima “ionako neće nedostajati” ili od siromašnih koji će se teško obraniti. Ovdje ubrajamo varanje na ispitu i utaju poreza. Nikada ne smijemo uzeti ono što pripada drugome.
9. “Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!”
Bog je istinit i zato i mi trebamo biti takvi. Ne smijemo lagati o drugima niti lagati drugima. Ova zapovijed također zabranjuje ogovaranje i klevetanje. Naše riječi trebaju biti istinite, bez obzira jesmo li se zakleli na Bibliju i potpisali izjavu ili ne.
10. “Ne poželi … išta što je bližnjega tvoga!”
Iako nema ničeg lošeg u tome da marljivo radimo da bismo kupili nešto što želimo, ova zapovijed zabranjuje požudno tražiti ono što nam po pravu ne pripada. Ona zadire u motive našeg srca i od nas traži da budemo zadovoljni. To je teško u našem materijalističkom svijetu gdje nas svakodnevno obasipaju reklamama za stvari za koje nam govore da će nas uistinu usrećiti. Ova zapovijed nadilazi želju za materijalnim stvarima. Podrazumijeva i zadovoljstvo našim izgledom, inteligencijom, obiteljskim nasljeđem, tjelesnim stasom i sl. Jesi li ikada bio ljubomoran na nečiji izgled ili pamet? Onda si prekršio ovu zapovijed. Velik problem Ako je ovo standard po kojem će Bog suditi čovječanstvu, samo jedan pogled na ovaj popis govori mi da imam problem – i to velik problem! Zaradio sam svih deset bodova s popisa – prekršio sam sve zapovijedi! Kad bi priča završavala ovdje, mogli bismo opravdano zaključiti da nemamo mnogo nade da ćemo doći u nebo. Očajnički želeći Božje odobravanje, neki ljudi utječu se religiji, filozofiji ili odricanju od zemaljskih užitaka. Drugi igraju opasnu igru razmišljajući kako će dobrim djelima prevagnuti ona loša djela i ostati sigurni. Ja sam nekada vjerovao da Bog ne može poslati baš sve u pakao, tako da, dok god sam među 10 do 20 posto najboljih ljudi, imat ću dobre šanse za odlazak u nebo. Naravno, svi ovi pristupi ne pogađaju bit: naš moralan problem pred Bogom veći je od samih djela koja smo počinili. On zadire sve do naše sebične naravi. A rješenje ovog problema je mnogo veličanstvenije od ičega što bismo ti ili ja mogli sami smisliti. Upravo zato je sada trenutak da prijeđemo na četvrto pitanje. Ono bi moglo biti najvažnije od svih.
Autor: Tom Short; Iz knjige ”Odgovori na pet egzistencijalnih pitanja”
