Tragedija koja je zadesila obitelj Carter postavlja jedno teško pitanje koje se ne može ignorirati: koliko još djece mora trpjeti prije nego što nasilje prestane?
Mali Hamish Carter, dvanaestogodišnji dječak iz Sidneya, oduzeo je sebi život nakon što je godinama trpio vršnjačko nasilje. Iako je bio pun ljubavi i potencijala, njegova duša je bila slomljena pod težinom neprestanih uvreda i zlostavljanja.
U posljednjem trenutku, prije nego je otišao, ostavio je oproštajnu poruku na svom telefonu – video bez slike, samo njegov glas. Glas, koji je bio poziv za pomoć. Glas koji je želio da svi čuju, da znaju da nije bio „slabić“, kao što su ga zlostavljači nazivale. On je odlučio učiniti ono što su mu godinama govorili da neće uspjeti – otišao je.
Njegova majka, Jodie Carter, provela je godine u borbi protiv vlastite tuge, ali sada je odlučila progovoriti.
„Vidjela sam njegovo tijelo u mrtvačnici. Nikad nijedan roditelj ne bi trebao to doživjeti“, rekla je u potresnom intervjuu. Godinu dana nakon tragedije, Džodi još uvijek nije potpuno izliječena. Samo pomisao na gubitak sina, kojeg je zlostavljanje uništilo, bila je dovoljna da uništi i njen svijet. Hamish, koji je želio biti jak, bio je zapravo slomljen – zbog nasilja, zbog nepravde, zbog nedostatka podrške.
Na kraju, kad je Jodie otkrila snimke na njegovom telefonu, postalo je jasno da je njen sin bio nevjerojatno povrijeđen, uvjeren da je bolje da njega nema nego da nastavi trpjeti bol. „Bio je toliko povrijeđen da je mislio da bismo bez njega bili bolji“, izjavila je Jodie, noseći osjećaj krivnje zbog toga što nije ranije poduzela akciju.
Hamišov poziv na pomoć ostao je nečujan. Nasilnici su ostali nekažnjeni, a on je odlučio da više nije mogao podnijeti tu patnju. „Svi oni koji su ga zlostavljali imaju njegovu krv na rukama“, kaže njegova majka, pozivajući na odgovornost školu, nastavnike i roditelje nasilnika. Hamish nije imao samo 12 godina – imao je cijeli život pred sobom.
Pokoj mu vječni,daruje Gospodine
Tuzno i zalosno