U duboko dirljivoj sceni iz jednog sirotišta, dječak je pronašao jedinstven način kako se nositi s time što mu nedostaje majka.
Čeznući za ljubavlju i sigurnošću koju je nekada poznavao, uzeo je kredu i pažljivo nacrtao sliku svoje majke u prirodnoj veličini na podu igrališta. Zatim je legao unutar obrisa njezinih ruku, kao da ga ponovno grli.
U tom nježnom trenutku, njegov crtež postao je most između sjećanja i čežnje — tihi čin nade i ljubavi.
Slika nastala prije nekoliko godina je istovremeno srceparajuća i duboka, ističući koliko snažna i trajna može biti veza između djeteta i roditelja, čak i kad su razdvojeni gubitkom ili udaljenošću. Za ovog dječaka, crtež nije bio samo umjetnost — bio je to utjeha, povezanost i način da očuva majčinu ljubav živom u svom srcu.
Njegova priča odzvanja kod svakoga tko je ikada nekoga volio i tko mu je nedostajao, podsjećajući nas da ljudska potreba za nježnošću i pripadanjem može pronaći izraz u najjednostavnijim i najkreativnijim djelima.
Na kraju, ovaj mali čin svjedoči o otpornosti djece i snazi ljubavi koja traje — čak i kada je nacrtana samo kredom.
gdje živi to dijete, javite mi se na moj email, ja ću ga udomiti i imati će baš sve