Maleni Christian Buchanan iz Tennesseeja rođen je bez očiju i s teškim deformacijama lica, uključujući rascjep usne i nepca. Njegova dijagnoza – mikroftalmija – rijetko je stanje zbog kojeg se oči ne razviju pravilno, a Christian je jedan od svega 60 ljudi u svijetu s takvim oblikom bolesti.
No, ono što ga zaista čini posebnim nije samo njegovo zdravstveno stanje, već i neustrašivi duh, snaga njegove majke Lacey i njihova zajednička borba protiv osuda, komentara i boli. Njihova priča svjedočanstvo je vjere, ustrajnosti i ljubavi jače od svega.
Savjetovali su joj pobačaj – ali je izabrala život
Lacey je, još tijekom trudnoće, doživjela trenutke koje nijedna majka ne bi trebala iskusiti. Liječnici su joj savjetovali pobačaj jer su prognoze za njezino nerođeno dijete bile izrazito teške. No, vođena vjerom i majčinskom ljubavi, Lacey je odlučila donijeti dijete na svijet, unatoč pritiscima i strahu.
– Kada smo ga doveli kući iz bolnice, bilo je teško. Ljudi bi nas gledali, šaptali, pa čak i govorili užasne stvari iza leđa. Neki su mi čak u lice rekli da sam užasna osoba što nisam pobacila Christiana – prisjeća se Lacey kroz suze.
Njena odluka, koliko god teška, pokazala se ispravnom. Christian je danas živahni šestogodišnjak, pun radosti i znatiželje, koji svakodnevno prkosi ograničenjima i nadmašuje očekivanja.
Život ispunjen borbama – ali i radošću
Briga za Christiana nije jednostavna. Do svoje četvrte godine, prošao je sedam velikih i složenih operacija – od ispravljanja vilice do zahvata na licu. Sve to ostavilo je traga i na braku između Lacey i njenog supruga Charlesa, kojeg je upoznala još kao tinejdžerica.
Unatoč svemu, njihova obitelj opstaje, zahvaljujući ljubavi i vjeri. Christian, iako slijep i s vidljivim deformacijama, pohađa školu, uči čitati na Brailleovom pismu, svira violinu i trenira karate.
– On je tipičan dječak. Voli se hrvati sa svojim mlađim bratom, istraživati svijet oko sebe i učiti nove stvari – kaže ponosna majka.
No Christianu, koji svira violinu i trenira karate, najteže padaju okrutni komentari nepoznatih ljudi, prenosi Daily Mail.
”Zašto izgleda tako?”, ”Gdje su mu oči?”, većinom su komentari djece koja se iznenade kad ga vide, ali Lacey uvijek nastoji djeci dati pozitivan odgovor.
”Ovakvog me Bog stvorio”
Iako je Christian odrastao u sigurnosti obitelji koja ga voli, stvarni svijet zna biti surov. Komentari poput “Zašto izgleda tako?” ili “Gdje su mu oči?” često dolaze od druge djece, ali i odraslih.
– Najteže mi je kada čujem kako ga ljudi osuđuju, a da ga ne poznaju. Djeca postavljaju pitanja, što je prirodno, ali odrasli često nemaju suosjećanja – objašnjava Lacey.
Kako bi mu pomogla da se nosi s tim situacijama, naučila je Christiana da odgovara s ponosom: “Ovako me Bog stvorio. Rođen sam fantastičan.”
Ljubav koja mijenja pogled na život
Lacey je odlučila podijeliti njihovu priču s javnošću kako bi podigla svijest o osobama s invaliditetom. Njena je želja da Christian, i svi koji izgledaju drugačije, jednog dana žive u svijetu u kojem će biti prihvaćeni, poštovani i voljeni.
– Želim da ljudi vide ljepotu u različitosti. Moj sin me naučio gledati srcem. On nije samo dijete s invaliditetom – on je dar, inspiracija i svakodnevni podsjetnik da ljubav nadilazi sve prepreke – kaže ova hrabra majka.
Kroz njihovu priču ne odjekuje samo bol, već i nada. Christian je dokaz da život, ma koliko izazovan bio, vrijedi živjeti. A njegov osmijeh, njegova violina i njegova rečenica – “Ovako me Bog stvorio” – ostaju trajni podsjetnik da nas prave vrijednosti ne određuju po izgledu, već po srcu.
