“Proklet bio tko nemarno vrši djelo Gospodnje…” (Jeremija 48,10)
Djelo Gospodnje tako je važno, neodložno, uzvišeno i izaziva strahopoštovanje da prokletstvo ostaje na svakom tko ga obavlja nemarno. Bog koji želi i zaslužuje najbolje ne može trpjeti lijenost, odgađanje, bezvoljnost ili površne metode. Kad pomislimo kako je visok ulog u igri, to nas ne iznenađuje.
Tijekom druge polovice 1968. godine, jedan je mladi kršćanin u Pragu svjedočio jednom drugom mladom Čehu po imenu Jan Palach. Činilo se da je kod Jana postojao iskreni interes te je taj mladi kršćanin obećao da će mu nabaviti Novi zavjet. Bio je pun dobrih namjera, ali pustio je da prođu tjedni prije nego li je uopće nabavio Novi zavjet. Zatim je još odgađao sa samom isporukom.
Jan Palach se 16. siječnja 1969. god. na Vaclavskom trgu polio benzinom i zapalio. Nije doživio da primi Novi zavjet koji mu je bio obećan.
VIDI OVO: Nevjerojatno Božje djelo koje se svakog jutra obnavlja
Dobre namjere nisu dovoljne. Rečeno je da su putovi u pakao popločeni dobrim namjerama. Ali one neće obaviti posao. Moraju biti pretočene u djela. A ovdje navodimo nekoliko načina kako to učiniti.
Prvo, nikad nemoj odbiti kad te Gospodin vodi da za njega obaviš neku službu. Ako je on Gospodin, naše je da bez pitanja poslušamo.
Drugo, nemoj odugovlačiti. Odgađanja su smrtonosna. Drugima uskraćuju potrebnu pomoć i blagoslov, a nas ispunjavaju krivnjom i grizodušjem.
Treće, postupaj marljivo. “Što god ruka tvoja nakani učiniti, učini dok je snage” (Propovjednik 9,10). Ako nešto vrijedi učiniti, onda to svakako vrijedi učiniti dobro.
Konačno, učini to za Božju slavu. “Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite – sve činite na slavu Božju” (1. Korinćanima 10,31).
Svi bismo trebali biti duha kakvog je bila Amy Carmichael koja je napisala: “Stojim pod prisegom danom Bogu. Ne mogu ostati igrati se sa sjenama niti brati poljsko cvijeće dok ne obavim svoj posao i položim račun.”
Autor: William MacDonald
