Djevojčica kaže da joj Bog daje vizije što treba slikati

Ovo čudo od djeteta, koje kaže da joj Bog pokazuje što treba slikati, koristi svoj dar kako bi pomogla onima koji su u nevolji.

Akiane – nazvana prema ruskoj riječi za “ocean“ – je započela svoje vizionarsko i umjetničko putovanje kad je imala 4 godine.

“Danas sam srela Boga“, rekla je svojoj majci Foreli, šapćući jednog jutra.

U redu, tako nešto bi mogao izjaviti bilo koji 4-godišnjak koji je bio u crkvi, ali prema tvrdnjama njene majke, Akiane nikad prije nije niti čula riječ “Bog“. Foreli je odgojena kao nevjernik u ateističkoj obitelji iz Litve, a njen suprug Markus je bio katolik koji se odrekao vjere i izjašnjavao se kao ateist. Kramarikovi nisu imali televiziju, a Akiane i njena braća su školovani kod kuće, tako da riječ “Bog“ nije bila dio njihova leksikona.

Alkiane Isus

Kad je Foreli upitala svoju kćer što je Bog, Akiana joj je odgovorila, “Bog je svjetlost – topao i dobar. On zna sve i razgovara sa mnom.“ Nakon te prve vizije započela je dijeliti pojedinosti svojih susreta s Bogom, koji su za nju bili vrlo stvarni.

“Ponekad je zvučala kao starija žena – ne zbog svog glasa već zbog svoje ozbiljnosti, neobičnih komentara i širokog vokabulara“, kaže njena majka.

Nadahnuta onim što joj je Bog pokazao i rekao, Akiane je skicirala figure i portrete na zidovima, prozorima, namještaju, knjigama i po svojim rukama i nogama, te umrljala zidove ugljenom. Ubrzo je došla do ulja i akrilnih boja i sama naučila kako ih koristiti. Nije je zanimalo pohađanje satova umjetnosti ili posjeti muzejima, kaže njena majka.

Alkiane Isus 2

Akianina prva slika je prodana za 10.000 $, nakon što su njeni roditelji kontaktirali jednog trgovca umjetninama kako bi ju zastupao.

Akiane pokušava iznova stvoriti vizije za koje kaže da joj ih Bog daruje u njenim snovima. “Probudim se nakon što sam imala mnogo snova. Probudim se i molim, a zatim vidim vizije i sve objasnim svojoj majci i kažem, “To je ono što želim naslikati.“ Iz svojih snova Akiane je zpočela slikati slike o “Isusu“, za koje joj je trebalo više od 75 sati da ih dovrši. Do sada je naslikala dva ulja na platnu s tom temom. Prvi je nazvala “Princ mira“, realističan portret Isusa, a drugi je nazvala “Oprosti im, Oče.“

Njezina potraga za pronalažanjem živog modela za sliku trajala je nekoliko mjeseci u kojima je ona ustrajno molila da pronađe osobu koja bi se podudarala s vizijom Isusa koju joj je Bog pokazao. Jednog dana ju je susjed upoznao s prijateljem – stolarom, baš kao što je i Isus bio, samo što je ovaj nosio traperice i bijelu majicu. Kad ga je ugledala, Akiane je znala da je baš on model za kojim je tragala. Drvodjela je pristao u početku, ali je nazvao za tjedan dana da javi kako odustaje.

“Rekao je da nije dostojan da predstavlja Isusa,“ kaže Akiane. “On je kršćanin i skromna osoba. Ali ja sam molila Boga da se on predomisli i ponovno javi.“ I tako je tajnoviti stolar koji je poželio ostati anoniman, ponovno nazvao Akianu i rekao joj da Bog želi da on pozira za sliku iako mu je to bilo neobično.

Akiane nazivaju čudom od djeteta – iako joj je nelagodno kad čuje taj termin – čije dvostrani talenti su umjetnost i poezija. Ima i nekoliko drugih talenata. Barata s četiri jezika (engleskim, litvanskim, ruskim i znakovnim jezikom), a započela je i skladati glazbu. Akianin dan je malo drugačiji od dana druge djece koja se školuju kod kuće. Svako jutro kad se probudi popije vodu, vježba, moli, a zatim slika. “A nakon slikanja, pišem pjesme,“ te dodaje, “a zatim pišem ruski, pa čitami i piše litvanski, nakon čega čitam Bibliju.“ Njene pjesme koje joj jednostavno dolaze – i kojima ponekad čak ne zna niti značenje – često prate njene slike.

Na pitanje kako zna da Bog razgovara s njom, odgovara, “Jer mogu čuti Njegov glas. Njegov glas je miran i lijep.“ Iako je imala samo 3 godine kad je prvi put čula Boga, upamtila je njegovu prvu poruku. “Rekao je, ‘Trebaš to napraviti, a ja ću ti pomoći.’ Rekao je, ‘Sada možeš pomoći ljudima.’ Ja rekoh, ‘Da, hoću.’“

Akiane je transformirala pomanjkanje vjere u svojoj obitelji. “Naša obitelj nikad nije razgovarala o vjeri, nikad nije zajedno molila i nikad nije odlazila u bilo koju crkvu,“ kaže njena majka. “Ali, to se promijenilo od kako je Akiana počela dijeliti svoje vizije s nama.“