Ova djevojka izgubila je nogu kako bi spasila prijateljicu: “Smatram je sestrom i naše prijateljstvo mi puno znači”

Bilo je to 3. srpnja 2020. kada se dogodila nesreća koja je zauvijek promijenila život ove lijepe mlade žene.

Činilo se da je tijekom tih ljetnih mjeseci koronavirus popustio, a Giulia i Chiara otišle su na zabavu. Po povratku su sjedile na zidu i čekale roditelje da stignu kući.

Njihov bezbrižan razgovor pretvorio se u moru

Giulia je primijetila da Mini Cooper ide prebrzo prema njima, i shvatila da će biti zgnječene. I u tom ključnom trenutku instinkt je vodi da spasi prijateljicu:

“Uplašila sam se i gurnula prijateljicu preko zida.”

Mogla se i sama skloniti, ali vjerojatno je osjećala da joj je prijateljica u većoj opasnosti. Vjerojatno. Teško je razumjeti što stoji iza onoga što nazivamo “instinktom”.

VIDI OVO: Krokodil je napao djevojčicu (9), a njena prijateljica (11) je skočila na njega

Ta brzina, koja je bila odlučujuća u spašavanju Chiare, uskoro se pretvorila u bolnu istinu: jureći automobil zabio se u Giuliju, slomivši joj nogu. Ostala je pri svijesti sve dok je spasilački timovi nisu prebacili u bolnicu.

Odluka o amputaciji bila je neizbježna

Možda će upravo od ovog trenutka Giulijina priča postati doista uzorna.

“U početku je to bilo poražavajuće, nisam htjela vjerovati. Pomislila sam: noćna mora, probudit ću se i sve će proći. Moja je obitelj bila šokirana, nisam mogla prihvatiti da se to doista dogodilo. Kad sam izašao iz operacijske dvorane, prva što sam rekla ocu bilo je: ‘Žao mi je.’ Bilo mi je žao što sam ih uvukla u tu bol”, kaže Giulia.

Postavljanje proteze nije teklo brzo.

“Prvi put kada sam otišla u protetski centar Budrio u blizini Bologne, ugledala sam svijet u kojem sam se čak osjećala sretnim. Bilo je onih koji su bili puno gori od mene. Bilo je djece koja su se borila za život. Shvatila sam da mi plač nad samom sobom neće pomoći. Imam prvu privremenu protezu, ustajem, hodam, idem niz stepenice …”

VIDI OVO: 60 citata o prijateljstvu koje možete podijeliti sa svojim prijateljima

Nikad ne znamo kada će našem životu doći kraj. Moramo ga živjeti dan po dan. Giulia još dodaje:

“U budućnosti bih voljela pomoći onima koji su u mom stanju i osjećaju se izgubljeno. S druge strane, htjela bih zamoliti Chiaru da se više ne osjeća krivom za mene. Tu sam gestu učinila instinktivno: smatram je sestrom i naše prijateljstvo mi puno znači.”

NAJNOVIJE!