„Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu…“: Što znači ova Isusova izjava?

Isus je rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ (Luka 14, 26)

Riječi iz Markovog evanđelja 12, 30-31 vjerojatno su najpoznatije riječi koje je izrekao Isus Krist: „Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.“ Manje poznate riječi, zapisane u Luki 14, 26 govore o nečemu potpuno drugačijem: govore o mržnji prema drugima.

Velika suprotnost?

Luka 14, 26 govori: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ Ovaj stih odličan je primjer toga zašto nikada ne trebamo gledati niti jedan biblijski stih, bez razmatranja konteksta.

Znamo što je Kristova zapovijed, napisana u Markovom evanđelju 12, 31 i znamo što Krist kaže o tim zapovijedima: ”Nema veće zapovijedi od tih”. Čak i ako shvatimo naputke u Luki 14, 26 da da trebamo aktivno mrziti naše bližnje, trebamo shvatiti da Krist stavlja veći naglasak na ono što je zapisano u Markovom evanđelju 12, 31.

Kako bismo mogli ispravno razumjeti Kristove riječi, trebamo vidjeti jesu li riječi iz Luke 14, 26 oprečne Marku 12, 31. S obzirom na to da očigledne suprotnosti započinju s Markovim evanđeljem 12, pogledajmo najprije taj stih.

Kako se trebamo odnositi prema našim bližnjima

Naši bližnji nisu nužno samo ljudi koji žive tik do nas, iako samo neki prijevodi Biblije ovo prevode kao ”drugi”, dok većina ovo prevodi kao ”bližnji”. Bližnji na koje se ovdje misli su: članovi obitelji, članovi iz zajednice, suradnici, prodavači, učitelji, sakupljači otpada, itd. i da i oni ljudi koji žive do nas. Svaki puta kada smo u interakciji s bilo kojom skupinom ljudi, Krist nas uči da s njima postupamo u poniznosti i s poštovanjem. „Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 2) Svatko od nas želio bi da se prema njemu ljudi odnose s poštovanjem, što je razlog zbog kojeg se svatko od nas treba odnositi s poštovanjem prema drugima. Cijenimo druge ljude, kao što svatko od nas cijeni samoga sebe.

Kako se odnosimo prema Bogu

Prije druge zapovijedi, dolazi prva Kristova zapovijed: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom.“ Bog se ne natječe s našim bližnjima. Kada smo mi u interakciji s našim bližnjima, trebali bismo se s njima odnositi s poštovanjem i ljubavlju. Ovako bismo se prema Bogu trebali odnositi svakoga dana. Krist kaže da Bog mora biti naš prioritet. Trebamo paziti da svaki naš osjećaj, misao ili izražavanje prema Bogu bude ljubav i zahvalnost, (Psalam 107, 1; 118, 1) štovanje (Ivan 4, 24; Hebrejima 12, 28) i štovanje. (Psalam 136) Ovo je vrlo aktivno i konstantno stanje uma i uključuje naše cijelo biće.

VIDI OVO: Isusovi citati: 10 najpoznatijih Isusovih izreka

Kako se trebamo odnositi prema Spasitelju

Luka 14, 26 govori o Kristu i u našem savezu s Njime. On je naš Spasitelj, naš Učitelj i naš Mesija. Slijediti Krista često puta znači žrtvu. Mnogi ljudi Ga zamišljaju kao donositelja mira, no često puta zaboravljaju da je mir, kojeg Krist donosi, jedinstveni sklad između Boga i čovječanstva. To se ne odnosi na ”mir između ljudi”. Ovo je važno za upamtiti, jer zbog ratova, koji još uvijek traju na Zemlji, neki ljudi tvrde da Krist nije uspio. No završavanje ljudskih ratova nikada nije bila Njegova misija.

Sam Krist nas priprema za potencijalne sukobe, između nas i naših bližnjih. U Matejevom evanđelju 10, 34-36 Krist uči: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.“ Ovo nas vraća na stih iz Luke 14, gdje nas Krist upućuje na ljubav prema Bogu i na to da je On jedini put prema Bogu, ali da se neće svi koje poznajemo s time složiti. (Ivan 14, 6)

Mnogi ljudi će se tomu protiviti. Neki ljudi koji će se protiviti bit će i naši najbliži. Oni neće prihvaćati Krista u onome što radimo; neki će nas čak i odbaciti zbog toga što smo odabrali Spasitelja. Moguće je da će, kao što je opisano u Matejevom evanđelju 10, 34-36, naši vlastiti otac, majka, dijete, braća i sestre biti protiv nas; mač o kojem Krist govori. Kako bismo održali stanje mira, bit ćemo u iskušenju staviti prioritet na njih umjesto na Krista. No ako tako učinimo, time ugrožavamo našu budućnost vječnosti. Ti bližnji nisu važniji od Krista.

VIDI OVO: Što mržnja čini duši? Ovo će vas iznenaditi

Naš prioritet

Matej 10, 37 razjašnjava značenje riječi napisanih u Luki 14, 26: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ Krist ne traži od nas da se prema našim bližnjima odnosimo s mržnjom; On i dalje želi da ih volimo. No Krist ukazuje na ono što bi nam trebao biti prioritet: Krist želi da nam On bude prioritet. U osnovi, ako bismo trebali birati između Njega i naših bližnjih i članova obitelji ili čak između Njega i našeg života, On traži da izaberemo Njega i da mrzimo sve što nas odvaja od Njega.

Dobro je što mnogi od nas ne moraju birati između Krista i članova obitelji ili naših života. No ”svakodnevni odabir Krista” uključuje našu vlastitu spremnost ”razapinjanja naših vlastitih želja”, grješnih sklonosti, egocentričnosti i samobitnosti, u Kristovo ime.

Krist o ovome govori u Mateju 10, 38, kao o našoj spremnosti nošenja vlastitog križa. Da, suočit ćemo se s problemima, no Spasitelj nas potiče na ustrajnost. Razlog je sljedeći: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Matej 10, 39) Ako stavimo prioritet na naše živote, a ne na Krista, izgubit ćemo život. No ako smo spremni dati prioritet Kristu, u Njemu ćemo pronaći život.

Znači li to da ”ostajemo bez svega”? Ne. Krist obećava da ćemo biti blagoslovljeni, ako stavimo prioritet na Njega, iznad svjetovnih stvari: „Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.“ (Luka 18, 29-30) To ukazuje na to da u konačnici nećemo biti u zaostatku zbog odabira Božjeg Kraljevstva.

Biti Kristov učenik znači stavljanje Krista kao prioriteta iznad svega i ”mržnju” prema svemu onome, što nas potencijalno može odvojiti od Njega. Nadamo se da ćemo našu radost poznavanja Krista moći dijeliti s našim roditeljima i braćom i sestrama. Ako ne budemo mogli, Krist je i dalje naš broj jedan.

Autorica: Sandra Kerkum; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net