Dugo su vremena povjesničari i skeptici postavljali kršćanima izazovno pitanje: ako je nebo doista potamnilo nad cijelom zemljom u trenutku Isusove smrti, zašto taj događaj nije zabilježen nigdje izvan Biblije? Gdje su dokazi velikih carstava onoga vremena, poput Rima, Egipta ili Kine?
Odgovor na ovo pitanje stoljećima je ležao skriven u carskim arhivima, tisućama kilometara daleko od Jeruzalema, u službenim dokumentima dinastije Han, tvrdi YouTube kanal Christian Way.
Da bismo razumjeli kako su drevni Kinezi mogli prepoznati i zabilježiti događaje povezane s Kristom, važno je osvijestiti činjenicu da je Kina više od 4000 godina bila monoteistička. Prije budizma i taoizma, Kinezi su štovali jednog Boga kojeg su zvali Shangdi – Vrhovni Car Neba.
On je bio duh, bez oblika, a hram posvećen njemu u Pekingu, poznat kao Hram neba, do danas stoji kao svjedočanstvo vjere bez idola i kipova, što neodoljivo podsjeća na starozavjetne opise Boga Izraelova.
Ova duhovna povezanost vidljiva je čak i u samom kineskom pismu. Drevni kineski znakovi su zapravo konceptualni crteži koji u sebi čuvaju biblijske istine. Na primjer, znak za „brod“ sastoji se od simbola za posudu, broj osam i usta (osoba). Točno onoliko ljudi koliko je, prema Knjizi Postanka, bilo na Noinoj arci. Još je fascinantniji znak za „pravednost“, koji se sastoji od simbola za janje postavljenog iznad simbola za „ja“. To savršeno oslikava kršćansku teologiju: čovjek postaje pravedan samo kada ga prekrije Janje Božje.
Preciznost kineskih astronoma
Kineski astronomi, koji su radili u službi cara, bili su poznati po svojoj opsesivnoj preciznosti jer se svaka pogreška u promatranju neba kažnjavala smrću. U njihovim analima zabilježena je pojava nove zvijezde u razdoblju oko 5. godine prije Krista, koja je bila vidljiva 70 dana – upravo onoliko koliko bi karavani s Istoka trebalo do Jeruzalema.
Ipak, najšokantniji zapis odnosi se na godinu Isusove smrti. U kronikama cara Guang Wua stoji da je sunce bilo pomračeno, a nebo i zemlja postali su tamni poput tinte. Astronomi su zabilježili da su sunce i mjesec bili „zajedno zastrti“, što ukazuje na to da se nije radilo o običnoj pomrčini, koja je astronomski nemoguća tijekom Pashe, već o nadnaravnom događaju.
Car je tom prilikom izdao službeni dekret u kojem stoji: „Grijesi svih ljudi sada su na glavi jednog čovjeka. Car proglašava pomilovanje svima pod nebom.“ Nevjerojatno je da je poganski vladar, ne poznavajući biblijska pisma, zapisao savršeno teološko objašnjenje žrtve na križu u trenutku dok se ona događala.
Tri dana nakon tog mraka, kineski zapisi bilježe pojavu svjetlećeg haloa oko sunca, što su tumačili kao znak pomirenja neba i zemlje. Ovi dokazi podsjećaju nas da Bog povijesti ostavlja svoje tragove posvuda, pozivajući svako srce da prepozna svjetlo koje pobjeđuje tamu.
Bogu hvala i slava..Krist je put istina i život.
Zašto je u kini zabranje a Biblija?