10 najfascinantnijih dokaza uskrsnuća Isusa iz Nazareta

Postoje li dokazi za uskrsnuće Isusa iz Nazareta? Je li ono autentično? Postoje li svjedoci? Je li Isusovo uskrsnuće povijesna činjenica ili izmišljotina?

Kada sam napustio službu zbog svog skepticizma, jedan od čimbenika vezanih za moj odlazak ticao se pouzdanosti novozavjetnih izvještaja i Isusovog uskrsnuća. Propitivao sam mogu li vjerovati u ono što Novi zavjet govori i mogu li zaista prihvatiti doslovno tjelesno uskrsnuće Isusa iz Nazareta.

U srpnju 2005. godine, moj život se promijenio. Pročitao sam tri knjige koje su promijenile moj život više nego bilo koja druga knjiga izvan Biblije. [1] Otkrio sam da postoje mnogi razlozi za prihvaćanje uskrsnuća Isusa iz Nazareta kao povijesne činjenice.

Tijekom godina se sve više prikupljalo dokaza za povijesnost Isusova uskrsnuća. Ovaj članak daje 10 najfascinantnijih argumenata za uskrsnuće Isusa iz Nazareta. Popis nije konačan i svaki se argument opisuje vrlo sažeto. Ipak, nadam se da će vam ovaj popis poslužiti kao polazište da razmislite o autentičnosti Isusova uskrsnuća.

1. Prvi očevici bile su žene.

Prvi svjedoci uskrsnuća bile su žene. Sva evanđelja bilježe da su prve osobe koje su otkrile prazan grob bile žene. Matej zapisuje: A po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođoše Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob… A anđeo, odgovorivši, reče ženama: Vi se ne bojte! Ta znam da tražite Isusa raspetoga. Nije ovdje, jer uskrsnu kao što reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao Gospodin (Matej 28,1. 5-6). U to vrijeme žene nisu bilo previše cijenjene. U grčko-rimskoj kulturi, iskaz žene se nije dopuštao na sudu. U židovskim krugovima, svjedočenje dviju žena izjednačavalo se s onim jednog muškarca. Ako bi netko izmislio priču, zadnja osoba koju bi izabrao za prvog svjedoka bila bi žena, osim ako je istina drugačija.

2. Minimalne činjenice vezane za uskrsnuće.

Gary Habermas je popularizirao tzv. minimalne argumente za uskrsnuće. Minimalne činjenice su sve one koje su prihvaćene od strane gotovo svih novozavjetnih znanstvenika. Minimalne činjenice su sljedeće: 1. Isus je umro na križu. 2. Isusovi učenici su vjerovali da je uskrsnuo i ukazao im se. 3. Crkveni progonitelj Pavao najednom se promijenio. 4. Skeptik Jakov, Isusov brat, najednom se promijenio. 5. Grob je bio prazan. [2] Ove su činjenice gotovo univerzalno prihvaćene od strane novozavjetnih znanstvenika, uključujući i liberala.

3. Transformacija prvih učenika.

Kao što je navedeno u minimalnim činjenicama, Jakov, Isusov brat, zbog uskrsnuća se promijenio iz skeptika u vjernika. Jakov, zajedno sa svojom braćom, nije vjerovao u Isusa za vrijeme Isusove službe (vidi Ivan 7,5). Međutim, Isus se ukazao Jakovu (1. Korinćanima 15,3-9) i Jakov je postao vođa u prvoj jeruzalemskoj crkvi. Njegovu smrt je zabilježio Josip. [3] Pavao je još jedan primjer onoga koji je u potpunosti obraćen zbog Isusovog uskrsnuća. Pavao je bio progonitelj Crkve. Nakon što je vidio uskrsloga Isusa, Pavao je postao navjestitelj za Crkvu.

4. Neugodni detalji uskrsnuća.

Povijesno gledano, neugodni detalji jačaju istinitost povijesne tvrdnje. Činjenice poput toga da su žene bile prvi svjedoci, da je član Velikog vijeća (isti Sanhedrin koji je pogubio Isusa) morao omogućiti Isusu pravi pogreb, te da su učenici bili u strahu i bježali – služe kao neugodni faktori za uskrsnuće.

5. Spremnost da se umre za spoznaju.

Mnogi ljudi će umrijeti za ono što vjeruju da je istina. No, nitko neće umrijeti za nešto što su lažno izmislili. Učenici su znali jesu li govorili istinu. Ipak, nalazimo da su učenici bili spremni umrijeti za ono što su znali da je istinito. Stjepan je pogubljen kamenovanjem (Djela 7,54-60), Jakov Zebedejev je pogubljen mačem od Herodovih ruku (Djela 12,2), Jakov, Isusov brat, isto je ubijen [4], kao i Petar i Pavao od Neronovih ruku [5].

6. Zabilježeni dokazi.

Zabilježeni dokazi za Isusovo uskrsnuće jako su dobri. Povjesničar nastoji otkriti koliko se primarnih i sekundarnih izvora [6] može sakupiti kako bi se utvrdila povijesnost događaja. Što se tiče primarnih izvora, uskrsnuće bilježi Matej, Ivan, te Pavao u 1. Korinćanima 15, uključujući i dodatne reference Jakova (ako se prihvati da je Jakov napisao pismo koje mu se pripisuje) i Juda. Sekundarni izvori za uskrsnuće su sljedeći: Luka, Marko, Klement Rimski, te u manjoj mjeri Ignacije i Irenej.

7. Dokazi stjecajem okolnosti.

Douglas Groothius bilježi da su dokazi stjecajem okolnosti za povijesnost uskrsnuća „naime, praksa rane Crkve u pogledu krštenja, Gospodnje večere i nedjeljnog štovanja.“ [7] Krštenje se temelji na analogiji Isusove smrti, pokopa i uskrsnuća. Gospodnja večera je simbol Kristove žrtvene smrti. Osim toga, sasvim je čudno da bi vjerni Židovi prebacili svoje štovanje sa petka navečer do subote na nedjelju ujutro, osim ako se nešto važno ne događa nedjeljom ujutro. Glavni događaj u nedjelju ujutro bilo je Isusovo uskrsnuće.

8. Motiv koji nedostaje.

J. Warner Wallace je u svojim predavanjima i knjigama naveo da kada se formira zavjera, tri su motivirajuća faktora iza takvog poteza – snaga, pohlepa, i / ili požuda [8]. Učenici nisu zadobili nikakvu moć tvrdeći da se uskrsnuće povijesno dogodilo. Kretali su se uokolo uz česte prijetnje židovskih i rimskih vlasti. Što se tiče pohlepe, učili su da ne treba težiti za zemaljskim blagom, već duhovnim. Ni požuda nije bila faktor. Učili su celibat prije braka i bračnu vjernost u braku. Ustvari, N. T. Wright u svojoj klasičnoj knjizi, Uskrsnuće Sina Božjega, navodi da učenici nisu imali teološki motiv za tvrdnju da je Isus uskrsnuo od mrtvih kao da su prihvaćali vojnog heroja i konačno uskrsnuće na kraju. Koji su bili motivi ovih učenika da izmisle takvu priču? Nije bilo niti jednog! Jedini razlog zbog kojeg su učenici naviještali Isusovo uskrsnuće jest taj da se Isusovo uskrsnuće stvarno dogodilo.

9. Neprijateljeva potvrda o uskrsnuću.

Povijesno gledano, ako neprijatelj potvrdi događaj, onda je događaj uvjerljiviji. Kada se uzmu u obzir tvrdnje vlasti da su učenici ukrali Isusovo tijelo (Matej 28,11-15), svjedočanstvo uskrsnuća postaje snažnije. Ranije vjerovanje da su učenici ukrali Isusovo tijelo potvrdilo je otkriće Nazaretskog natpisa koje nalaže smrtnu kaznu za svakoga tko ukrade tijelo iz groba. [9] Osim toga, nekoliko referenci o Isusu i njegovom uskrsnuću, među ostalima (uz Babilonski Talmud), uključuje citate od Josipa, [10] Tacita, [11] i Svetonija [12].

10. Brojni svjedoci nakon uskrsnuća.

Konačno, tu su brojna svjedočanstva očevidaca koji se tiču Isusovog uskrsnuća. Nekoliko ljudi je vidjelo Isusa živog u trajanju od 40 dana. Očevici uključuju Mariju Magdalenu (Ivan 20,10-18), žene na grobu u Marijinoj pratnji (Matej 28,1-10), rimske stražare (Matej 28,4), jedanaest učenika (Ivan 21), dva muškaraca na putu za Emaus (Luka 24,13-35), neodređeni broj učenika (Matej 28,16-20); preko petsto učenika (1. Korinćanima 15,6), do Jakova (1. Korinćanima 15,7) i Pavla (1. Korinćanima 15,8-9). Siguran sam da je bilo mnogo drugih svjedoka koji nisu imenovani.

Zaključak

Mogu se dati mnogi drugi dokazi za Isusovo uskrsnuće. Kad su u pitanju povijesne metode, moramo shvatiti da postoji razlog zašto Amerika prihvaća da je prvi predsjednik SAD-a bio George Washington, a ne Spužva Bob Skockani. Povijest podupire tvrdnju da je Washington bio prvi predsjednik. Na isti način, povijest podupire stvarnost Isusova uskrsnuća. Sada se postavlja pitanje: Što ćete učiniti s tim informacijama? Neki će pokušati ignorirati taj događaj. Neki će ga pokušati odbaciti. Drugi će potvrditi činjeničnu prirodu događaja i proslaviti Isusa kao uskrslog Gospodina. Moja je molitva da ga i vi proslavite.

Autor: Brian Chilton; Izvor: Biblijaiznanost.net/crossexamined.org

[1] Lee Strobel, The Case for Christ; Josh McDowell, The New Evidence that Demands a Verdict, te McDowell, A Ready Defense.

[2] Gary R. Habermas i Michael R. Licona, The Case for the Resurrection of Jesus (Grand Rapids: Kregel, 2004.), 48-50, 64-69.

[3] Josip, Starine XX.200.

[4] Ibid.

[5]  Euzebije, Crkvena povijest XXV.5.

[6] Primarni izvori su dokumenti pisani od strane očevidaca. Sekundarni izvori su dokumenti pisani od strane pojedinaca koji poznaju očevice. Na primjer, moj djed je bio svjedok povijesno najveće pomorske bitke u Drugom svjetskom ratu. Iz podataka koje je moj tata prikupio od njega, on je sekundarni izvor, dok je moj djed bio primarni izvor.

[7] Douglas Groothius, Christian Apologetics: A Comprehensive Case for Biblical Faith (Downers Grove; Nottingham, UK: IVP Academic; Apollos, 2011.), 553-554.

[8] Vidi J. Warner Wallace, “Rapid Response: I Think the Disciples Lied About the Resurrection,” Cold-case Christianity.com (17. listopada 2016), izvađeno 11. travnja 2017., http://coldcasechristianity.com/2016/rapid-response-i-think-the-disciples-lied-about-the-resurrection/.

[9] Vidi http://www.biblearchaeology.org/post/2009/07/22/The-Nazareth-Inscription-Proof-of-the-Resurrection-of-Christ.aspx.

[10] Josip, Starine XX.9.1.

[11] Tacit, Anali XV.

[12] Svetonije, Lives of the Caesars-Claudius 25 and Suetonius, Lives of the Caesars-Nero 16.

NAJNOVIJE!