Biblija nam govori dosta o duši. Je li naša duša postojala prije nego što smo rođeni?
Ipak, Biblija nigdje ne kaže da su naše duše postojale na bilo koji način prije nego što smo začeti u majčinoj utrobi. Jednom je jedan profesor teologije rekao: “Bog nema spremište duša.” Ideja da su naše duše postojale prije nego što smo začeti temelji se na fantazijama koje je stvorio čovjek, a ne na Božjoj istini. Zašto?
Naša duša nije postojala prije nego što smo rođeni
Naša duša nastaje u trenutku začeća (Psalam 139, 13-16), ali naša duša će nastaviti postojati cijelu vječnost. Bog je znao da ćemo postojati prije nego što smo bili u majčinoj utrobi (Jeremija 1, 5), ali to ne znači da su naše duše postojale u to vrijeme.
Oni koji drže da je duša postojala prije nego što smo rođeni, podrazumijevaju jednu od tri stvari: (1.) duša je oduvijek postojala, (2.) duša je stvorena u prethodnom vremenu i čekala je, bestjelesna, dok nije mogla nastaniti tijelo na zemlji, ili (3.) duša je bila nastanjena u drugom tijelu u prošlosti i migrirala je u svoje trenutno tijelo (poznato kao i reinkarnacija). Ako je (1.) istina, onda su ljudska bića također dio Boga, nestvorena. Ovaj koncept je u suprotnosti s tvrdnjama Biblije da nema drugog Boga osim Jahve (Postanak 5, 1; 1. Timoteju 2, 5; 1. Ivanova 4, 12; 1. Korinćanima 8, 5-6). Ako je (2.) istina, onda je stih u Postanku 2, 7 pogrešan: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.” Ove riječi ukazuju na određeni početak u kojem su Adamova duša i tijelo oživjeli u isto vrijeme. Ako je (3.) istina, u kojem je trenutku duša stvorena i za koju svrhu?
Što kršćani vjeruju?
Kršćani vjeruju da će svaka duša napustiti tijelo nakon smrti kako bi se pridružila onima koji su umrli (Ponovljeni zakon 32, 50; Brojevi 20, 24). Isus je to ilustrirao pričom o bogatašu i Lazaru (Luka 16, 19-31). Nakon smrti, duša osobe napušta tijelo i pridružuje se onima koji su otišli prije nje. U Isusovoj prispodobi Lazarova duša je otišla u “krilo Abrahamovo” (stih 22), dok je duša bogataša bila u mukama (stih 23). Niti jedna od tih duša nije ponovno nastanila drugo tijelo, niti postoji bilo kakva naznaka da su njihove duše već postojale. Svaki od njih primio je posljedice svojih životnih izbora (stih 25). Prilikom uskrsnuća, ponovno ćemo se ujediniti sa svojim izvornim tijelima u proslavljenom obliku (1. Korinćanima 15, 42; Filipljanima 3, 21).
PROČITAJTE: Što će se dogoditi na Dan Gospodnji na kraju vremena?
Postoji jedna osoba koja je postojala prije nego što se rodila – Isus Krist (Ivan 1, 1; 17, 5; Kološanima 1, 17). Ivan Krstitelj je to znao i objavio je da je Isus postojao prije nego što se rodio (Ivan 1, 30). Prema Luki 1, 26, Ivan je začet šest mjeseci prije Isusa. Sam Isus je svjedočio da je postojao prije Abrahama (Ivan 8, 57-58), iako je Abraham postojao na zemlji tisućama godina prije nego što je Isus rođen u Betlehemu. Isus, kao Bog, postojao je oduvijek – prije početka vremena (Efežanima 1, 4; Otkrivenje 13, 8).
Svatko od nas ima jedinstvenu dušu i jednog dana ćemo se susresti s Bogom licem u lice da damo račun za svoj život (Rimljanima 14, 10; Otkrivenje 22, 12). Ako smo stavili vjeru u Isusa Krista i prihvatili spasenje koje daje, znamo da ćemo vječno prebivati s Njim na nebu (Ivan 3, 16-18).
