Spustila sam svoju vilicu i bacila zgužvanu salvetu na tanjur. Još jedna obiteljska večera, još jedna poznata rutina – skuhaj, postavi stol, moli, jedi. Moje su misli već bile na posuđu kad sam zastala, pogledala svog muža preko puta stola i progovorila.

„Hvala ti na roštilju.“

„Molim“, rekao je. I kao da je zrak oko nas postao lakši.

Hvala ti.

Kad ste posljednji put izgovorili te riječi svom supružniku?

Kad živimo s nekim danom za danom, tako lako uzimamo jedno drugo za gotovo, zar ne? Bez obzira na to koliko se dvoje oženjenih ljudi međusobno vole, svi smo u opasnosti da postanemo preopterećeni, previše lagodni, previše zaokupljeni. Zapadamo u rutinu, vodimo kućanstva poput suradnika, računajući i odmjeravajući, ispunjavajući zadatke prema „njegovim“ i „njenim“ poslovima.

On kosi travnjak, ja slažem rublje.

On izvodi psa, ja kupam djecu.

On roštilja piletinu, ja pripremam povrće, postavljam stol i podsjećam malene ljude da operu svoje prljave ruke.

To je jednostavno tako, zar ne? Pa u čemu je onda problem? Zašto bih trebala zahvaliti svome mužu za obavljanje svakodnevnih poslova kad sam i ja obavila svoje?

Hmmm. Možda zato što je zahvalnost veliki zavjet prema Bogu.

I to nedostaje u mnogim brakovima.

„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1. Solunjanima 5,18).

Nadam se da volite supružnika (ili jeste u nekom trenutku). U idealnom slučaju, većinu dana volite vašeg supružnika i zapravo uživate u dijeljenju prostora s njime. No, cijenite li ga? Jeste li zahvalni za njega i za sve male stvari koje čini? Jeste li zahvalni što ga je Bog nadario da se brine, njeguje i opskrbljuje za obitelj?

Jeste li? Odlično.

Zna li on to?

Biblija je puna stihova o zahvaljivanju Bogu. Naš Stvoritelj je definitivno „svake hvale dostojan“ (Ps 145,3). Ali razmislite o sljedećem. Također su i ljudi koje nam je On dao. Kada zahvaljujete svom supružniku za njegovu dobrotu, odgovornost ili obične radnje, u biti ste zahvalni Bogu što je tu osobu stavio u vaš život. Zahvaljivanje vašem supružniku znači zahvaljivanje Bogu.

I to nije samo kompliment. To je poslušnost. Zvuči ovako:

Dušo, hvala što si izbacio smeće.

Primijetila sam da si oprao automobil. Hvala ti.

Hvala što si noćas čitao djeci. Znam da to vole.

Cijenim što si uzeo vremena i stao u trgovini na putu kući. Hvala ti.

I još mnogo toga.

Nije previše teško, zar ne? Ipak, ta jednostavna priznanja su neprocjenjiva. Zadovoljavaju osnovnu ljudsku potrebu unutar nas – da se osjećamo kao da raspoznajemo stvari, kao da naš rad ne prolazi nezapaženo ili podcijenjeno, pogotovo kod kuće.

Kao muževi i žene, apsolutno je u našoj moći da jedno drugome iskazujemo zahvalnost. Sve što moramo učiniti jest govoriti.

Reći hvala. Za male, neslavne, predvidljive stvari. One su važne. A tako i vaš odgovor.

Pokušajte ovaj tjedan. Pogledajmo zajedno kako malo zahvalnosti otvara dug put prema promjeni naših srdaca – i naših brakova, sve na slavu Božju.

„Zato nek sad GOSPOD vama iskaže milosrđe i vjernost. A i ja ću vam uzvratiti dobrim što ste to učinili“ (2. Samuelova 2,6).

Autorica: Becky Kopitzke; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thecourage.com