Tinejdžerka iz Velike Britanije, trinaestogodišnja Ella Murray, oduzela je sebi život nakon što je više puta zatražila pomoć zbog ozbiljnih psihičkih problema, prijavila seksualni napad i izrazila strah od očuha – ali nije dobila adekvatnu zaštitu i podršku od nadležnih institucija.
Istraga pokrenuta nakon njene smrti otkrila je niz ozbiljnih propusta u sustavu socijalne skrbi, zdravstva i obrazovanja.
Prema izvještaju, Ella je bila „očajna i tražila pomoć“, ali uslijed loše komunikacije između službi, nije joj osiguran ni osnovni oblik zaštite – uključujući i prijeko potrebnu hospitalizaciju.
Zanemarena i neshvaćena
Catherine Wood, voditeljica istrage, izjavila je kako „nisu poduzeti koraci da se osigura Ellina sigurnost nakon što je posjetila bolnicu“. U svom izvještaju o mjerama za sprječavanje budućih smrti, navela je da socijalne službe nisu ni razgovarale s Ellom u srpnju – zaključak da “ne ispunjava kriterije za angažman” temeljen je isključivo na razgovoru s njezinom majkom.
Škola je izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog te odluke. Učenici i nastavnici su već duže vrijeme prepoznavali znakove duboke emocionalne patnje.
Povijest psihičkih problema i zanemarena pomoć
Ella je imala povijest samopovređivanja i psihičkih poteškoća. Već 2022. i 2023. godine pokušala je predoziranje. Pohađala je školsko savjetovanje zbog depresije i suicidalnih misli. No, sve to nije bilo dovoljno da institucije ujedine snage kako bi je učinkovito zaštitile.
U rujnu prošle godine, Ella je ponovno prijavila seksualni napad, ovaj put i otkrila identitet počinitelja. Škola je odmah obavijestila policiju, no to je dodatno narušilo odnos obitelji i škole. Ella je tada počela izbjegavati nastavu i izražavala želju za promjenom škole.
Posljednji znakovi i konačan čin
Nakon vikenda provedenog kod prijateljice u studenom, roditelji su pronašli poruke koje su smatrali neprimjerenima. Već sljedeći ponedjeljak, Ella je školskom osoblju rekla da želi sebi oduzeti život. Unatoč tom jasnom upozorenju, sustav nije reagirao dovoljno brzo – Ella je uskoro preminula počinivši samoubojstvo.
Posebno je uznemirujuće da ju je u kolovozu pregledao krizni tim za mentalno zdravlje, no nije jasno je li odluka o nepružanju daljnjeg liječenja bila njezina ili roditeljska.
Sustav koji ne vidi – i ne čuje
Ova tragedija otvara bolna pitanja: Koliko još mladih života mora biti izgubljeno prije nego što se uspostavi sustav koji doista štiti djecu? Zašto prijave seksualnog nasilja, psihičke patnje i suicidalnih misli ne izazivaju hitne reakcije, već birokratsku šutnju?
Ellina smrt nije samo osobna tragedija – to je sramota sustava. Sustava koji nije prepoznao vapaj djeteta.