Crkva Kristova je infiltrirana. To nije teorija zavjere, to nije apokaliptično pretjerivanje: to je vidljiva i očita činjenica. Gay lobi je ušao u temelje Petrove barke, a najgore od svega je što su mnogi od onih koji bi trebali zubima i noktima braniti doktrinu odlučili skrenuti pogled …
Od kardinala i biskupa do svećenika, laika i novinara, čini se da su svi podlegli priči koja očigledno izdaje nauk Crkve. Govore nam o “uključenosti”, “dobrodošlici” i “različitosti”, ali izostavljaju najvažniji dio: obraćenje. Jer da, možeš biti svetac s homoseksualnim sklonostima, ali ne predajući se grijehu. Ne možete služiti Bogu dvostrukim životom, promovirajući porok dok nosite ovratnik. Jednostavno je: tko ne želi živjeti po kršćanskom moralu neka prestane uzurpirati propovjedaonice.
Sveto pismo ne ostavlja mjesta dvosmislenosti
“Muško i žensko stvori ih” (Postanak 1, 27), “Plodite se i množite” (Postanak 1, 28), “Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega” (1. Korinćanima 6, 9-10). Ali naravno, današnje citiranje Biblije nije ništa drugo nego teroristički čin u određenim crkvenim krugovima. Oni radije govore o “novim stvarnostima”, o “pastoralnoj potpori” bez obraćenja, o “blagoslovima” koji ništa ne blagoslivljaju, nego su uvreda Istini.
A u međuvremenu, obični vjernici, oni koji još uvijek vjeruju u isto staro učenje, vide kako njihova Crkva postaje progresivni cirkus u kojemu je grijeh zaodjenut krepošću. LGBT agenda ne samo da se infiltrirala u društvo, već je pronašla udobno prebivalište u hodnicima Vatikana. Budimo jasni: ne radi se o mržnji ili diskriminaciji, nego o vjernosti Riječi Božjoj. Ne možete biti sveti živeći u grijehu. Nije moguće da se dva muškarca vole “erotski”, a da noću ne konzumiraju svoje želje. Nije moguće da Crkva koja se naziva Kristom blagoslivlja ono što je Bog definirao kao neuredno. Ovo nije milostinja, to je izdaja.
Najgore od svega je šutnja onih koji bi trebali govoriti. Neki biskupi, oni koji bi trebali biti bastioni vjere, postali su obični birokrati s mitrama, nesposobni podići svoj glas zbog straha od tiska, globalističkih elita, mučeništva javnog mnijenja ili jednostavno zato što su izgubili vjeru. Ali Crkvi ne trebaju upravitelji političke korektnosti, nego pastiri spremni braniti stado od vukova, pa makar ih to koštalo mučeništva, u bilo kojem obliku.
Dio teksta “El lobby gay en la Iglesia: la plaga que nadie quiere erradicar”.
Autorica: Aurore Buendíe; Izvor: Infovaticana