Naslovnica Duhovnost Grijeh proždire: Nitko ne može griješiti bez posljedica

Grijeh proždire: Nitko ne može griješiti bez posljedica

Nitko ne može griješiti bez posljedica. Posljedice grijeha ne samo da se ne mogu izbjeći, nego su i krajnje gorke. Grijeh može izgledati kao bezazleni mačić, ali na kraju proždire kao nemilosrdni lav.

Jer tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost.” (Galaćanima 6,8)

O prividnim čarima grijeha na veliko se govori. Rijetko čujemo drugu stranu priče. Malo njih kasnije govori o svojoj propasti i jadu koji slijedi.

PROČITAJTE: Što je grijeh koji vodi u smrt?

Jedan od najsjajnijih irskih pisaca to je učinio. Ovaj čovjek počeo se upuštati u protuprirodni blud. Jedno je vodilo k drugom sve dok protiv njega nije pokrenut sudski postupak i on je završio u zatvoru gdje je napisao sljedeće:

“Bogovi su me obdarili gotovo svime. Imao sam genijalnost, ugled, visok društveni položaj, oštroumnost, intelektualnu smionost. Umjetnost sam učinio filozofijom, a filozofiju umjetnošću. Promijenio sam mišljenje ljudi i boju stvarima – nije bilo ničega što sam rekao ili učinio a da to nije zanimalo ljude…

Odnosio sam se prema umjetnosti kao prema konačnoj stvarnosti, a prema životu kao prema pukoj fikciji. Razbudio sam maštu svojega stoljeća tako da je oko mene razvila mit i legendu. Sažeo sam sve sustave u jednu frazu i sve postojanje u jedan epigram.”

PROČITAJTE: Kako nadvladati grijeh koji se ponavlja?

“Uz sve ovo, bilo je i stvari koje su bile drukčije. Dozvolio sam da budem namamljen u duga razdoblja besmislene i senzualne lagodnosti. Zabavljalo me da se ponašam kao besposličar, kicoš, pripadnik društvene elite.

Okruživao sam se ljudima slabijeg karaktera i inferiornijeg uma. Postao sam rasipnik svog vlastitog genija, a uludo potrošiti neprolaznu mladost ispunjavalo me neobičnom radošću. Umoran od visina, namjerno sam se spustio u dubine u potrazi za novim uzbuđenjima.

Ono što je paradoks bio za mene u sferi razmišljanja, perverznost je postala u sferi strasti. Žudnja je na kraju bila bolest ili ludost ili oboje. Sve sam manje mario za živote drugih. Nalazio sam zadovoljstvo tamo gdje sam htio i nastavljao dalje.

PROČITAJTE: Veliko obećanje pobjede nad svakim grijehom

Zaboravio sam da svaki sitni postupak u jednom danu izgrađuje ili uništava karakter i da će stoga ono što je netko učinio u tajnim odajama, jednog dana morati glasno izvikivati s krova… Završio sam u strahovitoj sramoti.”

Esej u kojem je napisao ovo priznanje nosi prikladan naslov De Profundis – iz dubine.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com

NAJNOVIJI ČLANCI