Gospodine, zašto si nam to učinio?

Sinko, zašto si nam to učinio? Luka, 2,48

Marija je svojeg 12-godišnjeg sina Isusa, kada ga je nakon dugotrajnog traženja našla u Hramu, prijekorno upitala: “Zašto si nam to učinio?”

Dobila je odgovor koji nije razumjela. Tako je već od svog 12-godišnjeg Isusa morala naučiti da je on Gospodar koji nam nije dužan polagati račune.

Marija je češće morala postavljati ovakva pitanja. Na kraju se i pod križem, gledajući ga kako umire i kada još uvijek nije shvaćala smisao njegove smrti, morala jednako upitati: “Zašto si nam to učinio?”

Isusovi učenici, dok ih je njihov Gospodin vodio mračnim stazama života, uvijek iznova postavljaju isto pitanje: “Zašto si nam to učinio?” Tako su se kršćani uvijek pitali kad bi Gospodin povukao svoju ruku od njih jer se razmahao grijeh. Tako su se pitali kad bi doživjeli poraz, iako su se nadali Isusovoj pobjedi.

I uvijek u takvim pitanjima može se naslutiti isto predbacivanje – predbacivanje koje nam ne priliči budući da je Isus Gospodar našega života.

Međutim, ovo pitanje s predbacivanjem nestaje onog trenutka kad na sebe primijenimo Isusov križ, kad tog nebeskog velikana pogledamo kako umire ovjenčan trnovom krunom. Tada naime moramo sebi postaviti pitanje: “Gospodine, Biblija nam kaže da tu visiš zbog nas. Zašto si to učinio za nas?”

A on onda odgovara: “Vidio sam kako se zbog svojih grijeha nalazite pritisnuti pravednim Božjim gnjevom. A budući da vas volim i ne želim da dospijete u pakao, uzeo sam umjesto vas Božju osudu i gnjev na sebe. Na meni je kazna radi vašeg mira. Zbog toga sam vam, eto, to učinio!” Tko čuje ovaj odgovor i tko mu povjeruje, više ne postavlja nikakva pitanja.

Gospodine, najdraži Isuse, tisuću ti puta hvala za ovo!

Autor: Wilhelm Busch