Nogomet je vrlo aktualan posljednjih tjedana. Je li grijeh navijati za nogometnu reprezentaciju?
Sport je važan dio života za mnoge ljude. Ovih tjedana nogomet je zarobio umove i srca ljudi diljem svijeta. Koji je smisao sporta? Čini se da postoje dva odgovora: neki gledaju na sport samo kao igru; drugi štuju sport gotovo kao boga.
Kada je navijanje za nogometnu reprezentaciju grijeh?
Crkva se oduvijek borila da ispravno shvati ulogu igara u Božjim namjerama. Čini se da je apostol Pavao cijenio sport, ili je barem bio upoznat s njim, koristeći atletske metafore kao što su trčanje.
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. (…) Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar … (1. Korinćanima 9, 24-26)
S obzirom na pozitivnu upotrebu analogija vezanih uz sport u Bibliji, ne mora biti ništa loše u gledanju ili sudjelovanju u sportskim događajima. Pratiti nogometnu reprezentaciju ili prisustvovati nogometnoj utakmici, nešto je u čemu i kršćani mogu uživati. Kršćanski sportaši i treneri često imaju priliku iskoristiti svoju istaknutost u sportu kao platformu za promicanje evanđelja i svoje vjere u Boga.
Može li ljubav prema sportu postati idolopoklonstvo?
Ljudi su stvoreni da vole Boga, da budu zadovoljni u njemu i da pronađu svoj identitet u njemu. Idol je sve što nastoji zauzeti Božje mjesto u ispunjavanju tih potreba.
Iako je sport dobra stvar, živimo u palom svijetu te umjesto uživanja u sportu kao Božjem daru, sport se često koristi da zamijeni Boga ili čak, ironično, natječe se s Bogom. Drugim riječima, mnogi u sportu traže ono što bi trebali pronaći u Bogu: identitet, smisao života, pa čak i spasenje.
Nikada ne smijemo dopustiti da bilo koji sport istisne vrijeme s Bogom ili postane važniji od traženja Božjeg kraljevstva i pravednosti (Matej 6, 33 ). Idoli ne smiju biti dio kršćanskog života (1. Ivanova 5, 21). I što god činili, na terenu ili izvan njega, sve to trebamo činiti na slavu Božju (1. Korinćanima 10, 31).
