„Tada će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim… I ovi će otići u kaznu vječnu, a pravednici u život vječni“ (Matej 25,41. 46).

Izgubljenima koji će biti okupljeni s Njegove lijeve strane, Kralj će reći: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.“ Đavlu i njegovim anđelima koje nije moguće otkupiti pridružit će se u vječnom ognju oni ljudi koji su odbijali vjerovati.

Isus govori o vječnoj odvojenosti od Boga i Njegove dobrote, pravednosti, istine, radosti, mira i svakog drugog dobra. Govori o vječnoj povezanosti s đavlom i njegovim anđelima na mjestu muke kojeg im je Bog pripremio. Govori o vječnoj izolaciji, gdje neće biti nikakvog zajedništva, nikakve utjehe, ni ohrabrenja. Govori o vječnom trajanju i vječnoj boli, od koje neće biti nikakvog olakšanja ni predaha.

Isus koristi istu riječ (aionios, vječan) u opisu spasenja i osude. Ako će vjernici biti s Bogom u nebu zauvijek, izgubljeni će biti s đavlom u paklu zauvijek.

Budući da će milenijsko kraljevstvo biti diljem svijeta, neće biti mjesta na zemlji za one koji su prokleti. Bit će usmrćeni na licu mjesta i otići odmah u vječnu kaznu pakla, trajnu muku, vječnu realizaciju njihovog stanja duhovne smrti. Na kraju tisuću godina njihova će tijela uskrsnuti (vidi Ivan 5,28-29), i opet će stati pred Boga radi konačne kazne i konačne osude u tijelima koja će biti pogodna za muke u paklu.

No, pravednici će otići u vječni život, i provesti čitavu vječnost proslavljeni sa svojim Gospodinom i Spasiteljem. Za razliku od stanja prokletih, na kraju tisućljetnog zemaljskog kraljevstva pravednici će otkriti da je njihovo vječno blaženstvo tek počelo.

Izvor: Gty.org; Prijevod: Vesna L.

Reci što misliš