Nedavno je jedan od najutjecajnijih redatelja u povijesti Hollywooda, Steven Spielberg, podigao veliku prašinu u javnosti najavom svog novog filmskog ostvarenja pod nazivom “Dan razotkrivanja” (Disclosure Day).
Slavni je filmaš otvoreno sugerirao kako bi priča o izvanzemaljskom životu i vladinim tajnama mogla izazvati takozvani ontološki šok te prisiliti vjernike da iznova preispitaju temelje kršćanstva.
Hollywood već desetljećima kroz različite znanstveno-fantastične spektakle provlači tezu da bi otkriće inteligentnog života u svemiru značilo kraj za tradicionalnu religiju. Unatoč agresivnom marketingu koji je obećavao radikalno uzdrmavanje vjerskih uvjerenja, konačni rezultat u kinima pokazao se potpuno suprotnim od onoga što su tvorci očekivali.
Pogrešne pretpostavke o Bogu i prostranstvu svemira
Glavni razlog zašto film nije postigao željeni učinak leži u tome što se scenarij oslanja na duboko nerazumijevanje kršćanske teologije. U jednoj od ključnih scena likovi izražavaju zabrinutost kako se čovječanstvo neće moći nositi s istinom o naprednijim bićima jer su cijeli život poučavani da vjeruju u vrhovno biće.
Autori filma pritom zaboravljaju da kršćanski koncept Boga podrazumijeva stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, što znači da bi i eventualni izvanzemaljci također trebali svog stvoritelja kako bi uopće postojali. Bog Biblije nije tek neko lokalno božanstvo ograničeno na planet Zemlju, već suvereni vladar nad cijelom kreacijom.
Druga velika teza filma bavi se pitanjem nepreglednog svemirskog prostranstva i tvrdnjom da bi postojanje drugih civilizacija obezvrijedilo ideju o čovjeku kao kruni Božjeg stvaranja. Redatelj pokušava nametnuti stav da je golema praznina uzalud bačen prostor ako smo sami u svemiru.
No kršćani na veličinu svemira ne gledaju kao na problem, već kao na razlog za divljenje Božjoj svemoći. Kako još u osmom psalmu stoji zapisano, promatranje nebeskog svoda i zvijezda potiče nas na zahvalnost što tako veličanstven Bog uopće misli na malenog čovjeka. Bog nije ograničen prostorom i vremenom, stoga prostranstvo svemira samo dodatno svjedoči o Njegovoj neizmjernoj slavi.
Mirna reakcija vjernika i stvarna poruka evanđelja
Umjesto panike i krize identiteta, film je među vjernicima širom svijeta izazvao uglavnom podsmijeh i ravnodušnost. Teolozi, pastiri i obični gledatelji složili su se da u radnji nema ničega što bi zapravo proturječilo temeljnim kršćanskim doktrinama.
Čak je i lik časne sestre u samom filmu, nakon prvotnog šoka, zaključila kako nova saznanja samo znače da je Božje stvaranje veće nego što je ranije mislila. Cijeli pokušaj provociranja kontroverze pokazao se kao neuspješan marketinški trik namijenjen privlačenju pažnje i podizanju gledanosti kroz umjetno stvorene medijske sukobe.
Ovaj promašaj zapravo otkriva koliko je suvremeni Hollywood izgubio dodir sa stvarnošću i koliko pogrešno procjenjuje stabilnost vjere. Kršćanska se vjera nikada nije temeljila na znanstvenim teorijama o tome jesmo li sami u svemiru ili nismo.
Naša se nada i sigurnost nalaze u povijesnoj činjenici da je svemoćni Bog osobno sišao na ovaj svijet u liku Isusa Krista, pretrpio smrt na križu i uskrsnuo kako bismo mi mogli imati vječni život i zajedništvo s Njime.
Kada se idući put u društvu pokrene tema o izvanzemaljskom životu ili holivudskim provokacijama, vjernici nemaju razloga za strah već mogu iskoristiti priliku da posvjedoče o pravom Vrhovnom Biću koje drži cijeli univerzum u svojim rukama.
Neka se bolje pokaje za svoje dobro, jer kad sklopi oči biće kasno, Krist mu treba više od hljeba, a izgleda pamet mu nije dalje otišla dalje od E. T. Vanzemaljac,. Ko god je pokušao da se obračuna sa kršćanstvo, pokazao je da mu je pamet kao kod E. T. Vanzemaljaca. Sve religije padaju u vodu pred kršćanskom: islam, hinduizam i uopšte sve, nijedna nije Božja sem kršćanske. Za spasenje duše samo Gospod Isus Krist.