Imate dopuštenje da usporite: Započnite dan s Božjim glasom

Dopuštenje da usporite je možda upravo to ono što tražite. Možda ste to okusili nekoliko tjedana, pa čak i mjeseci, nakon početka Covid-19, kada su događaji bivali otkazani jedan za drugim.

No sada, kada se svi želimo što je prije vratiti u ”normalu”, ponovno osjećate potrebu za time da se život kreće sporije nego što to moderan svijet dopušta. 

Niste sami i taj je fenomen možda razumljiv, barem u dobroj mjeri. 

Doba ubrzanosti 

Prema kolumnistu New York Timesa Thomasu Friedmanu, živimo u “dobu ubrzanosti”. Naš je svijet postajao sve brži zbog eksponencijalnog razvoja tehnologije i popratnih čimbenika. Sada „tempo tehnologije i znanstvenih promjena“, piše on, „nadilazi brzinu kojom se ljudska bića i društva obično mogu prilagoditi“ (”Thank You for Being Late”, 39). Friedman tvrdi da “živimo kroz jednu od najvećih prekretnica u povijesti”, možda bez premca u posljednjih 500 godina. 

Došli smo do “temeljne prekretnice u povijesti”. Možda ste i sami osjetili učinke, kao što sam i sam. Čini se da popisi obaveza rastu brže nego što imamo vremena da ih obavimo. Ujutro žurimo. Požuri na put. Požurite na posao. Požurite između sastanaka, na sastancima i uz obroke. Požurite pripremiti večeru. Požurite jesti. Požurite očistiti djecu, izađite kroz vrata, vratite se kući i idite u krevet. Zatim, požurite učiniti više navečer i vikendom nego što realno imamo vremena. Onda sami požurimo u krevet. Spavajte premalo. Sve ispočetka idućeg dana.

Čak važnije od onoga što stalna žurba čini našem poslovnom životu, obiteljskom životu, odnosima i emocionalnom zdravlju, jest ono što čini našoj duši. Pokojni Dallas Willard (1935.–2013.) prije završetka svoga života jasno je rekao: „Požuri je veliki neprijatelj duhovnog života u naše vrijeme.“

Najprije pronađite svoju ravnotežu 

Izazov života u sve bržem društvu i pronalaženje odmjerenih načina za usporavanje života do normalne ljudske brzine, nešto je o čemu će se govoriti na mnogim poljima. Cijele knjige, poput ”Nemilosrdnog uklanjanja žurbe” Johna Marka Comera, nude različite ideje i strategije. No ovdje bih se želio usredotočiti samo na jednu, ali jednu koji može biti jednako važna, ako ne i važnija, od bilo kojeg druge strategije: 

Započnite svoj dan brzinom Božje Riječi. 

Čija brzina? Čiji glas?

U ovome “dobu ubrzanja” naši su životi preplavljeni riječima. Riječi na zaslonima. Riječi u našim slušalicama. Riječi napisane u člancima i e-knjigama. Riječi izgovorene na podcastima i radiju. Utjelovljene riječi obitelji, sustanara, susjeda i suradnika. Pitanje nije: ima li glasova u vašemu umu? Pravo je pitanje: čiji se glasovi nalaze u vašem umu i čiji glasovi oblikuju želje i usmjerenja naših duša i života?

Kad započinjemo dan Božjim glasom u Bibliji, time iskazujemo dobrodošlicu Njegovoj istini, Njegovim konceptima, Njegovom umu, volji i srcu, koji će usmjeravati i oblikovati naše živote. Trudimo se vidjeti svijet kroz Božju Riječ, a ne Boga kroz svijet Osim što ćemo primiti Božju Riječ u dovoljnoj količini i s dužnim prioritetom, neizbježno ćemo slijediti „tijek ovoga svijeta“ (Efežanima 2, 2) i „bit ćemo u skladu s ovim svijetom.“ (Rimljanima 12, 2) S vremenom će nama vladati svjetski obrasci, glas i brzina. 

Stoga, važan način kako se može obuzdati plima svjetskog ritma jest započinjanje dana Božjim glasom. 

Kretanje brzinom Božje Riječi 

Kritično je da najprije dođemo Bogu, ali isto tako je od kritične važnosti i tempo kojim se krećemo jednom kad dođemo. Žurba kod našeg čitanja, brzinom suvremenog života, učinit će našoj duši daleko manje dobroga nego kada dopustimo da ritam Božje Riječi određuje tempo. 

Kako to možemo učiniti? Kako bismo mogli dopustiti da sam Bog odredi tempo? Tako što ćemo razmotriti sljedeće: 1. Dizajn drevnih spisa, posebno Biblije. 2. Način na koji ih čitamo. 3. Kakav učinak naše čitanje može imati na nas. 

Dizajn drevnih spisa 

Za razliku od mnogih današnjih knjiga i internetskih sadržaja, drevni tekstovi nisu napisani brzo niti su napisani za brzo čitanje. Osmišljene su za polagano čitanje, uživanje, ponovno čitanje i meditiranje. Uostalom, morali su ih kopirati ručno. Tako su objavljene riječi bile dragocjene. Nije ih trebalo čitati jednom, već uvijek iznova. Kršćansko Pismo, od svih tekstova, starih i modernih, nagrađuje ponovno i sporo čitanje. Nadalje, to je Božja Riječ. Napisana kroz Bogom nadahnute proroke i apostole, biblijski tekst bitno se razlikuje od bilo kojeg drugog ljudskog teksta i zaslužuje od nas poseban pristup, što znači, barem, čitanje bez žurbe. Biblija je zbir knjiga nadahnutih od Boga (2. Timoteju 3, 16), čije nadahnuće trebamo upijati svakodnevno. Kada „usporavamo“ i meditiramo, pamtimo i proučavamo Sveto pismo usporenim, čak i laganim tempom, ne bavimo se Pismom na nepoznati, neočekivan način. Bog želi da se Njegova Riječ čita polako, s razmišljanjem o Njoj i s razumijevanjem. 

Pozvani da shvatimo i iskusimo

Uz to, morat ćemo usporiti, s uobičajenog tempa čitanja vijesti i suvremenih tekstova, kako bismo mogli shvatiti što drevni pisac, pišući o Bogu, ima za reći za nas. Biblija je pisana stoljećima, čak i tisućljećima, prije nas; na mjestima i u vrijeme koje je drugačije od našeg. Ne samo to, već je i Biblija po svom sadržaju božanska. Nijedno biblijsko proročanstvo, piše Petar: “nikada nije proizvedeno voljom čovjeka, nego su govorili nadahnućem od Boga, dok ih je nosio Duh Sveti.” (2. Petrova 1, 21) Ne samo da je sama Biblija osmišljena tako da čita na drugačiji način, sporije i ponovno, nego ono što danas obično čitamo, već i nama, modernim ljudima, treba pažljiviji, promišljeniji tempo kako bismo mogli razumjeti što Biblija znači i kako bismo doživjeti istinu. Čitanje Biblije, a osobito meditacija, moraju ponukati određene osjećaje. 

Iz tog razloga, brzo čitanje i čitanje Biblije nisu u skladu. Kad imamo pitanja, kao što to često imamo, o značenju riječi, izraza ili rečenica u kontekstu, ne nastavljamo samo čitati, ne označavamo kvačicom da smo nešto pročitali i ne idemo dalje. Umjesto toga, potrebno nam je vrijeme kako bismo zastali i razmišljali. Moramo si dati vremena i prostora za postavljanje pitanja koja nas sprječavaju u razumijevanju, a zatim trebamo tražiti odgovore. 

Budite nahranjeni, ne samo obaviješteni 

Konačno, još jedan aspekt koji pomaže u ne samo razumijevanju teksta Biblije, nego i doživljavanja tog teksta, odnosi se na to da trebamo željeti biti nahranjeni, ne samo obaviješteni. 

U Meditaciji i zajedništvu s Bogom, Jack Davis zalaže se za “refleksivnije i opuštenije čitanje i rad sa Svetim pismom.”. Prema Davisu, priroda modernog života i “preopterećenje informacijama” koje imamo putem televizije, pametnih telefona i beskrajnih novih medija “doprinosi tomu da je sporo, polagano i razmišljanjem prožeto čitanje Svetog pisma važnije nego ikada”. Opušteno ne znači pasivno. Kvalitetno čitanje može biti opušteno i ugodno, a istovremeno pažljivo i aktivno. Zapravo, to dvoje ide zajedno. Polagani tempo daje prostor za pažljivo promatranje i razmišljanje, dok aktivno čitanje zahtijeva određenu sporost. S vremenom, dok spoznajemo sebe, učimo koji je tempo i pristup najpogodniji za hranjenje vlastitih duša, umjesto za puko informiranje našeg uma; koji nam tempo pomaže uhvatiti emocionalni dah i pronaći duhovnu ravnotežu za dan koji dolazi, kako prikupiti dnevnu porciju hrane za vlastite duše. Čini se da um često radi brže od srca. Brži tempo mogao bi potaknuti um, dok sporiji tempo daje prostora za zadovoljenje duše. 

Oduprite se valovima 

Zapitajte se: koliko brzo obavljam dužnosti čitanja i meditiranja? Dajete li dnevnoj bazi, što je rano jutro za većinu, prioritet za polaganu biblijsku meditaciju i molitvu? Jeste li naučili kretati se tempom teksta ili osjećate pritisak da svoje dužnosti čitanja obavljate u skladu s ritmom suvremenog života? 

U našem svijetu brzine, kakvo će dobro donijeti kršćanskoj duši i našoj ljubavi prema drugima dok se učimo odbijati od plime i oseke ovog svijeta i njegovih obrazaca žurbe, sa životvornom rutinom hvatanje daha udišući Božji dah i izdišući Bogu u molitvi? Ovo je možda jedna od stvari koje se najviše protive kulturi u kojoj živimo, koju možemo učiniti: otići u krevet bez zaslona pametnih telefona, rano ustati, uzeti papirnatu Bibliju, ostaviti telefon sa strane i dopustiti da Božji glas u Svetom pismu ispuni vaš um i srce svojim, ne svjetskim tempom. 

Bog vam je dao dopuštenje da usporite.

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: