Kako se ispravno pokajati?

“Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” 1. Ivanova 1,9

Teški maglovit osjećaj da ste loša osoba nije isto kao i uvjerenje o počinjenom grijehu. Pokajanje nije isto što i osjećaj trulosti.

Ovog jutra, kada sam se počeo moliti, osjetio sam se bezvrijednim razgovarati sa Stvoriteljem svemira. Bio je to magloviti osjećaj bezvrijednosti. Tako da sam mu to i rekao. I što sad?

Ništa se nije promijenilo dok nisam bio konkretan u vezi svojih grijeha. Loši osjećaji mogu biti korisna ako vode do shvaćanja da smo počinili određene grijehove. Ali magloviti osjećaju da smo loši uglavnom nisu od pomoći.

Magla bezvrijednosti mora dobiti izgled mračnih stupova neposlušnosti. Onda možete uperiti prstom u njih, pokajati se i zatražiti oprost te uzeti svoju evanđeosku bazuku i raznijeti ih.

Zato sam se počeo prisjećati zapovijedi koje često kršim. Ovo su one koje su mi došle na pamet.

– “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.” (Matej 22,37). Ne 95 posto, već 100 posto.

– “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.” (Matej 22,39). Budite jednako sretni da stvari drugima idu dobro kao što biste željeli i sebi.

– “Sve činite bez mrmljanja” (Filipljanima 2,14). Nema mrmljanja – ni u sebi, ni na glas.

– “Svu svoju brigu povjerite njemu”, tako da vas više ne opterećuju (1. Petrova 5,7).

– Govorite stvari koje pružaju milost drugima – posebno bliskim osobama (Efežanima 4,29).

– Pazite na svoje vrijeme. Nemojte protratiti minute, ili dangubiti (Efežanima 5,16)

Toliko o pretvaranju da sam jako svet! Ja sam nedovršeni posao.

Ovo je mnogo gore od maglovitih i loših osjećaja. Sada je neprijatelj vidljiv. Grijesi su konkretni. Izašli su iz skrovišta. Gledam ih ravno u oči. Ne žalim se što se osjećam loše. Molim Krista za oprost što nisam učinio konkretne stvari koje mi je zapovjedio.

Slomljen sam i ljut na svoj grijeh. Želim ubiti grijeh, ne sebe. Nemam samoubilačkih sklonosti. Ja sam onaj koji mrzi i ubija grijeh. ( “Umrtvite dakle udove svoje zemaljske” Kološanima 3,5; “ako li pak Duhom usmrćuje tjelesna djela, živjet ćete” Rimljanima 8,13) Želim živjeti. Zato sam ubojica – ubojica vlastitog grijeha.

U ovom sukobu čujem obećanje: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.” (1 Ivanova 1,9). Mir dolazi.

Sada, molitva opet djeluje moguće, ispravno i moćno.

Autor: John Piper; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org