Isus nije obećao dati samo stvari koje trebamo

Htio bih vas podsjetiti da tjeskoba nije dio vjere i da briga nije sastavni dio pouzdanja. Uvijek sam se tješio i krijepio mišlju da nam Isus nije obećao dati samo stvari koje trebamo, već i samoga sebe.

Jedna od najslavnijih istina u vezi s Gospodnjom oproštajnom porukom svojim učenicima bila je obećanje da će on biti s njima i da ih nikada neće napustiti i ostaviti. On će uvijek biti sa svojom krvlju opranom djecom, sve do kraja svijeta.

Kad sam prije nekoliko godina bio u Švedskoj, rekla mi je jedna ljubazna stara gospođa: “Sve dok imam Isusovu nazočnost mogu bez mnogo stvari koje su mi potrebne.”

Danima je to svjedočanstvo odzvanjalo mojim srcem i umom. Što sam više razmišljao o njemu, uvjereniji sam postajao da mi često molimo za nešto što nam on može dati kad bismo trebali moliti za otkrivenje njegove nazočnosti.

PROČITAJTE: Ono što Bog obećava, Bog uvijek i daje: Tri Božja obećanja koja nikada ne smiješ zaboraviti

Ono što je blagoslovilo moje srce više od ičega u onoj priči o trojici hebrejskih mladića u užarenoj peći nije toliko bila činjenica da ih vatra nije spalila, koliko to što je Isus bio s njima u peći.

Kad su učenici bili na Galilejskom moru i čamac se gotovo prevrnuo u bijesnoj oluji, što je bila njihova najveća potreba? Možda ćete mi reći da im je najviše trebalo da se more smiri. U krivu ste. Najviše im je bilo potrebno prepoznati Isusovu nazočnost. On je bio glavni čimbenik, a čudo smirivanja mora bilo je sporedno u odnosu na njegovu nazočnost.

Ponekad u molitvi griješimo tražeći mir i tišinu kad bismo trebali moliti da Isus bude na palubi broda. Radije bih u oluji po moru života hodao s Isusom, nego plovio lađom po mirnom moru bez njega.

Postoji vrijeme kad on mora potaknuti vjetar da zapuše kako bismo ga dostojno cijenili.

Autor: Charles S. Price

NAJNOVIJE!