Isus nikada nije bio snažniji nego što je upravo sada!

Apostol Pavao je molio za crkvu u Efezu: “… da uvidite … koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove” (Ef 1,18-19). Pavao kaže: “Neka vam Bog otkrije ne samo prošlu veliku Kristovu snagu, nego i njegovu sadašnju snagu.”

Crkva danas ima veliko strahopoštovanje za Isusa koji je hodao zemljom – Galilejca, sina Marijina, učitelja i čudotvorca. Nikada se ne umorimo slušati i govoriti o snazi Isusa Krista Nazarećanina.

Volimo se podsjetiti kako je taj Isus istjerivao demone i ostao postojano stajati protiv svih iskušenja. Otvarao je slijepima oči i gluhima uši, činio da oduzeti skaču, obnavljao usahle ruke, iscjeljivao gubavce. Pretvorio je vodu u vino, nahranio mnoštva sa samo nekoliko kruhova i riba, a i više nego jednom podigao je mrtvog.

Međutim, u nekoj točki u povijesti kršćani počinju ograničavati sadašnju silu našega velikog čudotvornog Spasitelja. Crkva je razvila teologiju koja je učinila Krista Bogom duhovnoga, ali ne i naravnoga. Mi ga često ne poznajemo kao Gospodina nad našim svagdašnjim stvarima, kao Boga našega doma, naše djece i braka, našega posla i računa.

Pavao nam govori da nam je potrebno otkrivenje uskrsle sile Isusa koji sjedi s desne strane Ocu, sa svom silom koja mu je dana na nebu i na zemlji. “(Bog) mu je sve podložio pod noge” (Ef 1,22). Dok sam čitao ovaj odlomak, Duh Sveti je oživio moje srce snažnom istinom: “Isus nikada nije bio snažniji nego što je upravo sada.” Štoviše, prema Pavlu, Krist je “iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći” (Ef 1,21).

Autor: David Wilkerson