Udovoljavanje ljudima je nezdrava želja prisutna kod mnogih kršćana. Kako nas Isus može osloboditi od takvog stava?
U brodvejskom mjuziklu Hamilton, Aaron Burr predstavljen je kao majstor umijeća udovoljavanja ljudima. Neprestano prilagođavajući svoje ponašanje, izbjegava kontroverze i penje se sve do Senata.
Na početku, ohrabruje žestokog, muškarca vlastitog mišljenja, tvrdoglavog Hamiltona neka se ”više smije, a manje govori”. „Nemoj im pokazati za što se zauzimaš i protiv čega si“. Da je Hamilton imao Burrov mentalni sklop udovoljavanja ljudima, imao bi manje političkih neprijatelja. No isto tako ne bi služio američkom narodu na način kako jest.
Premda je ovo teško za priznati, mnogi od nas prihvaćaju Burrovu filozofiju. Posjedujemo neutaživu glad za prihvaćanjem drugih ljudi. Problem je u tome da udovoljavanje ljudi samo osigurava površan mir, koji se mijenja s promjenama u društvu. Kada prilagodimo naša vjerovanja, prakse i izbore kako bismo dobili više osmjeha, oznaka ”sviđa mi se” ili riječi amen, nitko neće znati tko smo zapravo. Ono što je još važnije, nitko neće znati čiji smo.
U Kristu, oslobođeni smo za činjenje nečega što daleko više ispunjava od udovoljavanja ljudima.
Slobodni od traženja potvrde drugih
Ne možemo udovoljiti svima. Što prije to naučimo, to bolje. Naši pokušaji da svi budu sretni i da nikada nikoga ne povrijedimo, s našim uvjerenjima i izborima, iscrpljuju i uzaludni su. Ako nešto dobro može proizaći iz današnje toksične kulture otkazivanja, onda je da konačno shvatimo ovo. Jednostavno ne možemo zadobiti svačije odobrenje i trebamo to prestati činiti!
Udovoljavanje ljudima je tamnica. Zbog udovoljavanja ljudima nećemo govoriti istinu našim prijateljima, iz straha da ih ne uvrijedimo. Zbog toga nećemo govoriti Evanđelje onima koji mu se protive. Udovoljavanje ljudima iskušava nas da činimo kompromise s našim uvjerenjima i da se prilagođavamo pravilima koja je odredio čovjek, kako bismo izbjegli osudu. Zbog udovoljavanja ljudima bit ćemo posvećeniji prilagođavanju različitim subkulturama, umjesto da dopustimo da nas oblikuje nepogrješiva Božja Riječ.
Kada zaglavimo u udovoljavanju ljudima, zaboravimo da već imamo Božje odobrenje u Kristu. Kao oni koji su prihvatili Krista, pozvani smo na hod u slobodi. (Galaćanima 5, 1) Umjesto da nas zarobe tuđa mišljenja i očekivanja, trebamo radosno slijediti i biti poslušni Boga, koji će nas voditi strpljivo, u ljubavi. Kada otkrijemo našu vlastitu sigurnost u Njegovom odobravanju, onda više nećemo imati potrebu trčati za odobrenjem drugih.
Slobodni smo stvarati neprijatelje, sve dok ih volimo
Svatko tko pripada Kristu imat će protivnike. Ako je ovaj svijet mrzio Njega, mrzit će i nas. (Ivan 15, 18-20) Slijedimo Spasitelja kojeg su ljudi prezreli i odbacili. Iako je bio pun milosrđa i istine, bio je optuživan i oklevetan. Iako je iscijelio mnoge, još su Ga više mrzili. Iako je bio nevin, bio je osuđen na smrt na križu. Iako je propovijedao Radosnu vijest, zbog toga je bio izrugivan. Trebamo li očekivati drugačije ako ćemo Ga slijediti?
Winston Churchill jednom je rekao: „Imate neprijatelje? Dobro. To znači da ste se zauzeli za nešto, nekoga u vašem životu.“ Naravno, ključno je da ”stvaramo” neprijatelje iz ispravnih razloga. To nije razlog da budemo umišljeni, ponosni ili osuđujući. Kao oni koji su dati plodove Duha, naši životi trebali bi biti označeni ljubavlju, strpljenjem, ljubaznošću, nježnošću i samokontrolom. (Galaćanima 5, 22-23)
Ako vjerno pokazujemo ljubav u svijetu relativizma, ako tražimo pravdu u svijetu nepravde, ako pokazujemo milost u svijetu bešćutnog individualizma, neizbježno je da ćemo imati neprijatelje. No Božje otkupljujuće svrhe nude nam pouzdanje. Bog blagoslivlja one koje mrze zbog Njega; niti jedno iskušenje ili ispit ne može nas odvojiti od Njegove ljubavi.
Slobodni služiti
Iako smo slobodni od traženja odobrenja drugih, slobodni smo na žrtvu zbog drugih. No, ovdje je važno razlikovati služenje drugima i činjenja nečega zbog njihovog odobrenja.
Ako služimo kao oni koji traže odobrenje drugih, to će nas iscrpiti. Neprestano ćemo se brinuti oko toga što drugi misle o nama, pokušavat ćemo sve učiniti sretnima i iscrpiti ćemo vlastite mogućnosti i snage, kako bismo ispunili zahtjeve za čije ispunjavanje nismo opremljeni. Naše služenje može početi tako da su nam u fokusu drugi, no kada skliznemo u udovoljavanje drugima, to nam postane osobna preokupacija.
Iako se ovo čini protuintuitivno, sloboda od udovoljavanja drugima zapravo je ono što nas oslobađa kako bismo mogli služiti na najbolji način. To nam također omogućuje da služimo u radosti, umjesto iz straha, da oponašamo Krista, umjesto da čeznemo za potvrdom drugih ljudi.
Pavao je imao različit pristup sa Židovima i poganima. Napisao je Korinćanima: „Slabima bio sam slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da svakako nekoje spasim. A sve činim zbog evanđelja, da bih imao dio u njemu.“ (1. Korinćanima 9, 22-23) O čemu se ovdje radi?
Na prvi pogled, ”svima sam bio sve” može izgledati kao da je Pavao želio udovoljiti svima. No ne radi se o tome. Pavao zna kakvu slobodu ima i Kristu. Ne objedinjuje biblijska pravila s društvenim praksama, kako bi sebe učinio ”prihvatljivijim”. Nije zabrinut zbog toga hoće li ga Židovi ili pogani prihvatiti. Umjesto toga, zato što je slobodan, on odabire prilagoditi svoje ponašanje, kako bi uklonio prepreke, koje bi ljude mogle odvratiti od Evanđelja ili Kristove slave.
Kada nas Krist prihvati kao svoje, daje nam nove i bolje prioritete od udovoljavanja ljudima. Poziva nas na život za Njegovu slavu, ne za našu vlastitu, za uživanje u Njegovom odobravanju, umjesto da trčimo za odobravanjem drugih. Krist nas oslobađa kako bismo Mu služili, štovali Ga i zauvijek uživali u Njemu.
Autorica: Amy DiMarcangelo; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- 7 znakova da kršćanin voli svoju udobnost više nego Isusa
- 10 znakova osobe koja udovoljava svome tijelu, a ne Bogu
- Jesu li ljudi lutke kojima Bog upravlja?
