Jesu li ljudi lutke kojima Bog upravlja?

Na samom početku Biblije otkrivamo da sve što je Bog stvorio bilo dobro, uključujući i ljude. Jesu li ljudi lutke kojima Bog upravlja?

Bog nije želio da ljudi budu Njegove marionete. Lutke ne mogu voljeti ili razmišljati. Budući da je Bog volio svoje ljude, dao im je (nama) slobodnu volju.

Božji ljudi su morali držati do jedne zapovijedi:

Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2, 16-17)

Kada je čovjek prekršio ovu zapovijed, protjeran je iz edenskog vrta, a s njegovim odlaskom na ovaj svijet je došao grijeh, bolesti, patnje, nepravde …

Jesu li ljudi lutke kojima Bog upravlja?

Biblija, dakle, uči da je čovjek stvoren sa sposobnošću moralnog odlučivanja i da je odgovoran za svoje izbore. Čovjekov pad nije bio unaprijed određen događaj u kojem su Adam i Eva bili nesretne žrtve Boga-Lutkara. Suprotno tome, Adam i njegova supruga imali su mogućnost odabrati poslušnost (s pripadajućim blagoslovom) ili neposlušnost (s posljedicom prokletstva). Znali su kakav će biti rezultat njihove odluke.

Ova tema odgovornosti za svoj izbor nastavlja se u cijelom Pismu.

Tko sije nepravdu, žanje nesreću … (Izreke 22, 8a)

Hoćeš li da se ne bojiš vlasti: čini dobro, i imat ćeš hvalu od nje. (Rimljanima 13, 3)

Griješimo jer to odlučimo. Ne možemo kriviti “sudbinu”, predodređenje ili Boga. Jakovljeva 1, 13-14 kaže: “Neka nitko u napasti ne rekne: ‘Bog me napastuje.’ Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.”

Zanimljivo je da mnoge ljude, koji odluče griješiti, živciraju negativne posljedice njihova grijeha.

Ludost čovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! (Izreke 19, 3)

Ovo je vrlo pronicljiv stih. Kada čovjek uništi svoj život, još uvijek može inzistirati na tome da optuži Boga ili možda “sudbinu”. Na taj način ustraje u svojoj ludosti.

Sveto pismo također uči da odlučujemo vjerovati. Često ponavljana zapovijed u Bibliji je: “Ne budi nevjeran nego vjeran” (Ivan 20, 27).

Imamo slobodu izbora

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Ivan 3, 16)

Da su ljudi lutke kojima Bog upravlja, Isus ne bi morao doći na ovaj svijet i umrijeti da nas spasi od pakla. Ali mi smo Božja najdraža stvorenja i On nas želi za vječnost. Želi nas u svome Kraljevstvu. Zato nam daje priliku da se okrenemo od grešnog života i budemo dio Njegove obitelji.

Kada Krist uđe u naša srca i postane naš Spasitelj, poprimamo novu narav. Također, u svoj život primamo Duha Svetoga koji djeluje kako bismo svaki dan bili sličniji Kristu. U mogućnosti smo imati samokontrolu i donositi dobre odluke.

Bog nam daje sposobnost i nudi pomoć u donošenju ispravnih izbora, ali ne manipulira nama. Moramo odabrati živjeti po Duhu, a ne po tijelu i moramo odabrati dobro umjesto zla. Novo stvorenje u Kristu mora preuzeti kontrolu nad našim mislima i postupcima.

Ukratko, Biblija uči da je Bog glavni. Istodobno, dao nam je slobodu da Ga poslušamo ili ne poslušamo. On blagoslivlja poslušne i strpljiv je s onima koji se ne pokore. Ali tome strpljenju će doći kraj.

Bog ima plan za naš život, koji uključuje našu radost i Njegovu slavu i na ovom i na budućem svijetu. Oni koji prihvaćaju Krista kao Spasitelja, prihvatili su Božji plan. Od tada pa nadalje, korak po korak, slijedi Božje najbolje za nas.

PROČITAJTE JOŠ: