Vjerujemo da je povratak Isusa Krista blizak, odnosno da se može dogoditi u bilo kojem trenutku. Mi, zajedno s apostolom Pavlom, čekamo „blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista” (Tit 2,13). Zbog toga što znaju da se Gospodin može vratiti još danas, neki su u kušnji da prestanu sa svime što rade i da ga jednostavno „čekaju“.
Međutim, velika je razlika između svijesti da se Isus može vratiti još danas i znanja da će se vratiti danas. Isus je rekao: „Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna ” (Mt 24,36).
Vrijeme njegova dolaska je nešto što Bog nikome nije otkrio te, dakle, dok nas ne pozove sebi, trebamo ga nastaviti služiti. U Isusovoj usporedbi o deset talenata, kralj na odlasku upućuje sluge da „trguj(u) time dok se ja vratim” (Lk 19,13).
Kristov povratak u Svetom je pismu uvijek predstavljen kao motivacija za djelovanje, a ne kao razlog da prestanemo s djelovanjem. U 1. Korinćanima 15,58, Pavao sažima svoje učenje o uzeću, govoreći: „Uvijek napredujte u djelu Gospodnjem”. U 1. Solunjanima 5:6, Pavao zaključuje lekciju o Kristovu dolasku ovim riječima: „Prema tome, ne spavajmo kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni”. Isusova namjera za nas nikad nije bila da se povučemo i „branimo utvrdu“. Umjesto toga, radimo dok možemo. „Dolazi noć, kad nitko ne može raditi” (Iv 9,4).
Apostoli su živjeli i služili s idejom da se Isus može vratiti tijekom njihova života; što da su prestali s radom i samo „čekali“? Onda ne bi bilo nikakve poslušnosti Kristovoj zapovijedi: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Mk 16,15), a evanđelje se ne bi proširilo.
Apostoli su razumjeli da je Isusov bliski povratak značio da se moraju baviti Božjim poslom. Živjeli su ispunjene živote, kao da im je svaki dan posljednji. Mi, također, trebamo svaki dan gledati kao dar i koristiti ga kako bismo proslavili Boga.
Izvor: Gotquestions.org
