Ako vam se čini da je Isus daleko od vas, niste sami. Za mnoge, Isus je apstraktan. On je poput komada suvremene umjetnosti s kojim jednostavno nemate nikakav problem. No, to nije Isus iz evanđelja, niti iz rane crkvene tradicije. Isus je upravo ovdje, upravo sada – i to je nešto što će obnoviti vaš život.
- Isus je doista u potpunosti čovjek i u potpunosti Bog – a to mijenja sve.
U trenutku kada je Bog postao tijelo, povezao se s nama na mnogo dublji način nego ikada prije. Isus je uzeo obličje čovjeka kako bi zauvijek povezao duhovno i fizičko – premostio jaz kojeg je stvorio grijeh.
„Gle, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, što je u prijevodu: Bog je s nama“ (Matej 1,23).
A to mijenja sve, upravo ovdje, upravo sada. Ako je Bog s nama, tko onda može stajati protiv nas (Rimljanima 8,37-39)? Bog prebiva među nama:
„I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine“ (Ivan 1,14).
Riječ koja se koristi ovdje „nastani se među nama“ ima konotaciju „postavljanja šatora“. Isus je postao izbjeglica; upravo ovdje na Zemlji. Kao i sve izbjeglice diljem naše planete, Isus je sagradio šator; njegov šator je bio tijelo.
Tako često ispovijedamo Isusa kao Gospodina, kao Boga, ali zaboravljamo njegovu ljudskost u tom procesu. Njegova čovječnost je omogućila Isusu da bude naš sluga patnik (Izaija 53,10-12). I njegova je ljudskost ta koja mu je omogućila da se izravno poveže s nama (Hebrejima 2,10-18).
To je razlog zašto su se rani crkveni oci toliko izraženo protivili uvjerenju poznatom kao docetizam – ideji da Isus nije bio stvarna osoba, nego samo duh (ili Bog). Ipak, i danas se često ponašamo kao da je Isus nekako daleko – kao da je samo duh. Neka ga ponovno utvrdimo kao slugu patnika – kao Boga i čovjeka među nama.
- Isusa vidimo na licima onih koji pate i koji su potlačeni.
Pred sam početak svoje službe, Isus je navijestio svoju svrhu citirajući proroka Izaiju:
„Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima. Posla me da iscijelim one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i slijepima vraćanje vida, da na slobodu pustim potlačene, da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg“ (Luka 4,18-19).
Vidim Isusovo lice koje vapi na licima svojih prijatelja koji pate – poput onih za koje znam da žive u siromaštvu u Biharu, Indiji. On vapi na isti način kao i onda: „Sloboda – fizička i duhovna sloboda. Idemo zajedno donijeti obnovu.“ Ovo je duboko vidljivo kada Isus objašnjava svojim učenicima da će se na kraju svega dogoditi sljedeće:
„Tada će mu pravednici odgovoriti govoreći: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo? A kada te vidjesmo kao tuđinca i primismo, ili gola i zaogrnusmo? A kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ I odgovorivši, kralj će im reći: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’“ (Matej 25,37-40).
Isus nam govori da kad služimo onima koji pate, zapravo služimo njemu: Vidimo njega. Držao sam za ruke one koji pate o kojima Isus govori, i čuo ih kako vape i mole Boga za izbavljenje. Osjetio sam njihovu bol. Vidio sam Isusa kako stoji pokraj njih u njihovoj patnji, ali sam isto tako osjetio teret velikih potreba naše generacije u procesu. Isus je među onima koji pate i potlačenima. Pitanje je jesmo li mi?
- Isus sjedi pored vas – i može biti u vama – po Duhu Svetome.
Isus sjedi pored vas u razgovoru – to je prekrasna slika i ona koju moj dragi prijatelj često priča. Čeznem za time da se osjećam tako blizu Isusa. Zamisliti ga tu, kako razgovara sa mnom. I to je upravo ono što Isus želi. To je vrsta odnosa koji nam predviđa po Duhu Svetome u nama. Pred kraj svog boravka na Zemlji, Isus je rekao svojim učenicima:
„No kada dođe on, Duh istine, upućivat će vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje i objavljivati vam ono što dolazi. On će proslavljati mene jer će od mojega primati i objavljivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga rekoh: ‘Od mojega će primati i objavljivati vama’“ (Ivan 16,13-15).
Postoji izravna veza ovdje između odnosa Duha Svetog unutar Trojstva, i našeg odnosa s Isusom i Bogom Ocem. Neka prihvatimo Isusa kao prijatelja, koji sjedi pokraj nas kroz djelo Duha Svetoga među nama i u nama. Upravo po Duhu Svetome dolazi obnova u naše živote. I Duh Sveti jest taj koji nas vodi u procesu dovođenja obnove u svijetu.
- Isus je tu kada zajedno lomimo kruh u njegovo ime.
Nakon svog uskrsnuća, Isus se pojavljuje na cesti, hoda uz dva učenika. U početku, oni ga ne prepoznaju (Luka 24,20). Učenici prepričavaju Isusu sve događaje koji su se odigrali u vezi raspeća i njegovog naknadnog uskrsnuća. No, unatoč Isusovim riječima o potrebi njegove smrti, kao što je prorečeno po prorocima, oni ga i dalje nisu prepoznali (Luka 24,25-26). Oni čuju, ali još uvijek ne vjeruju. No, onda se dogodi ovo:
„I dogodi se, dok je bio s njima za stolom, da uze kruh, blagoslovi, razlomi te im davaše. A njima se otvoriše oči te ga prepoznaše. I on iščeznu ispred njih. I rekoše jedan drugomu: ‘Nije li srce naše gorjelo u nama dok nam je putem govorio i dok nam je razlagao Pisma?’“ (Luka 24,30-32).
Za stolom, i vjerojatno u činu prisjećanja Isusa po Gospodnjoj večeri, učenici su ga vidjeli onakvog kakav jest. Njihova srca su gorjela, ali u ovom trenutku su im se otvorile oči. Gostoljubivost, blagoslov, fokus na Isusov čin žrtvovanja – to je ono kako ga vidimo.
- Isus radi kako bi donio Evanđelje nedostupnima.
Isus, kao osoba i kao naš Bog, nije samo ideja. Moramo poduzeti mjere. Isus želi ponuditi tjelesno iscjeljenje našoj generaciji – našoj Zemlji – i imamo blagoslov da budemo dio toga. Ali siromaštvo našeg svijeta ide dalje od onoga što se može vidjeti; ono je također duhovno.
Vidio sam svojim očima očajnu potrebu za dobrom vijesti o Isusu u nedosegnutim mjestima, poput Bihara u Indiji. Isto tako poznajem činjenice – da se samo 0,3% crkvenih sredstava daje za područja gdje Crkve nema. Ideja o Isusu među nama, u nama – upravo ovdje, upravo sada – također je hitan vapaj da ustanemo i poduzmemo nešto. Da donesemo Evanđelje tamo gdje nije dostupno.
Evanđelje po Mateju bilježi da se Isus nakon uskrsnuća, sastao se s jedanaest preostalih apostola i rekao im:
„Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih držati sve što sam vama zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Matej 28,18-20).
Budimo generacija koja donosi Boga svakom narodu, na kraj Zemlje. Neka živimo na način kao da Isus sjedi pokraj nas, upravo ovdje i u svemu. Jer on upravo jest ovdje. Što ćete učiniti s tim?
Autor: John D. Barry, Prijevod: Vesna L.; Izvor: Biblestudytools.com
