„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.“ (Mt 11,28)
Koliko često u životu osjećamo težinu koju više ne možemo nositi? Umor od svakodnevnih borbi, razočaranja, briga i strahova često nas iscrpi do te mjere da izgubimo snagu i volju za daljnjim koracima.
Upravo u tim trenucima, kada se čini da nema izlaza, Isus izgovara ove riječi – jednostavan, ali snažan poziv koji dopire do najdubljih dijelova našega srca. On ne traži savršene, jake i bezgrešne. Zove upravo one koji su slabi, ranjeni i izgubljeni, jer zna da sami ne možemo nositi sve što nas pritišće.
Okrijepa koju On nudi nije površna ni prolazna. To nije tek trenutak olakšanja, nego duboki mir koji nadilazi ljudsko razumijevanje. Kada Mu otvorimo srce i predamo svoje terete, On ih ne uklanja uvijek odmah, ali nam daje snagu da ih nosimo i hrabrost da vjerujemo kako nijedna patnja nije uzaludna. Njegova prisutnost liječi rane, smiruje nemir i vraća smisao tamo gdje smo ga izgubili.
Isus nas poziva da prestanemo bježati i skrivati svoje slabosti, jer upravo u njima Njegova snaga dolazi do izražaja. Ako dopustimo da nas okrijepi, naši će se koraci ponovno učvrstiti, a pogled usmjeriti prema nadi. On stoji raširenih ruku, spreman zagrliti svakoga tko dođe.
Zar nije vrijeme da spustiš svoj teret i prepustiš ga Onome koji te voli više nego itko drugi?
Zaista istina.