Izgubljeno umijeće poštovanja starijih

Poštuješ li stare ljude u svojoj obitelji, susjedstvu ili crkvi? Kada svijet promatra kako se odnosimo prema starima, pogotovo starima u crkvi, pita se: „Što je ta osoba njemu/njoj“?

Mojsije je u starom filmu Deset Božjih zapovijedi iz 1956. nadgledao rad hebrejskih robova. On ne zna da je i on Hebrej po rođenju; smatra da je Egipćanin. Dolazi nakon što je nadglednik uhvatio Jošuu, njegovog budućeg pomoćnika i nasljednika, nakon što je Jošua spasio staru Hebrejku, koju je zamalo zdrobio veliki kamen.

Ne želeći je poštedjeti, nadglednik je staricu i dalje ostavio neka radi. Žena nije mogla pobjeći. Nakon toga, Jošua je udario egipatskog nadglednika, nakon čega su se u trenutku zaustavili svi radovi. Tim činom Jošua je spasio život starici, a svoj je stavio na kocku.

Mojsije, egipatski princ, dolazi na mjesto događaja. Nakon što je čuo što se dogodilo, upitao je Jošuu: „Znadeš li da napad na Egipćanina znači sigurnu smrt“?

„Znam“, on odgovara.

„No ti si ga ipak udario. Zašto“?

„Kako bih spasio staricu.“

„Što je ona tebi“?

„Starica.“

Mojsiju je trebalo manje vremena za oporavak od ovog odgovora nego meni. Zato što je starica. Shvatio sam koliko sam u ovoj situaciji i sam bio poput Mojsija. Jošua je posjedovao moralnu kategoriju koja me je meni manjkala: spasio je staricu samo zato što je bila stara žena koja je bila u opasnosti. Njegovo junaštvo nije trebalo dodatno objašnjenje. Ona nije trebala biti njegova majka, ujna, niti kraljica. Kako bi Jošua stavio na kocku svoj vlastiti život radi nje, sve što je bilo potrebno jest da je ona bude starica, kojoj je potrebna pomoć.

Unutarnji račun

Ova situacija ostavila je traga, jer sam zamišljao vlastiti unutrašnji račun u krizi:

Učini što možeš, prekori nadzornike zbog njihove neosjetljivosti i ubojstva; dobij čak i udarce bičevima zbog toga, ali ne budi toliko glup da položiš svoj život za tu ženu. Učiniti drugačije djelovalo bi kontraproduktivno. Već je stajala jednom nogom u grobu. Njezini najbolji dani produktivnosti, doprinošenja njezinom domu i društvu, bili su daleko iza nje. Obilježja žene nestajali su u njoj. (Postanak 18, 11) Slabašna i krhka, preostali su joj još samo dani ili mjeseci; dok su meni preostajale godine i desetljeća. Njezino Sunce je zalazilo, moje je izlazilo. Kako je njezin preostali život mogao biti važniji od moga?

Pa ipak, u bljesku slave Jošua je udario tlačitelja i tako je spremno zamijenio svoj život za njezin.

Smrt časti

Jesu li vam poznate takve kalkulacije u manjem opsegu? Jesmo li danas ljudi koji odaju čast starijim ljudima, vremenom, resursima i pažnjom? Nije li slučaj da kad bi prijatelj ispratio staricu preko ulice, mi bismo instinktivno pitali: “Tko je ona tebi?” Mlade, inovativne, lijepe, senzacionalne putem društvenih mreža, slavne osobe i profesionalni sportaši primaju naše divljenje. Slabi i stari uglavnom ne.

Nije li istina da stari uglavnom žive u pozadini naše pažnje? Mladi su rijetko kada odgajani da odaju poštovanje baki i djedu, a pogotovo ne starima općenito. Prizor ove starice koja je bila u opasnosti bliži je Božjim očekivanjima nego današnjim pretpostavkama. Stvarni Mojsije uskoro će napisati zakon koji govori: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve!“ (Levitski zakonik 19, 32) Posebna briga i pažnja trebala se iskazati starima Izraela.

Zašto to isto ne činimo starima u našoj okolini? Zašto se tako malo poštovanja odaje starim ljudima? Zašto postoji toliko malo straha od Boga? Od mnogih mogućnosti, objedinih dvije koje mi dadoše uvida u to da starijima pridodajem više pažnje nego što priliči.

1. Informacijsko doba

Tijekom vremena, stari su služili kao mudraci zajednica. Oni su iskusili i živjeli, izgubili i naučili lekcije koje nedostaju među neprovjerenim mislima i idealima mladih. Tako Job govoraše: „Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.“ (Job 12, 12) Elihu je objasnio razlike govoreći: „Mislio sam: neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!“ (Job 32, 7) Pavao potiče u vezi starih sljedeće: „Starice isto tako da se vladaju, kako dolikuje svetima, da ne kleveću, da se ne predaju vrlo vinu, da uče dobro, da mudro upućuju mlade žene, neka ljube svoje muževe, neka ljube svoju djecu. Neka budu razborite, čiste, dobre kućanice, blage, pokorne svojim muževima, da se ne psuje riječ Božja!“ (Titu 2, 3-5) Općenito, stari ne samo da su trebali biti najmudriji među nama, nego se tako prema njima trebalo i ophoditi.

No što su djed i bakica u usporedbi sa svemudrim Googleom? Što mi to oni mogu reći, a da to ne mogu naći preko Googlea? Stručnost u vezi svega nalazi se ispod mojih prstiju. Kakva korist od toga da jedan stari poglavica promatra život iz svog uskog, zastarjelog objektiva, u usporedbi s milijunom mudraca s diplomama, koji predviđaju sljedeće trendove, nudeći savjete o svemu što me zanima?

Krist je učio da oni koji izgube obitelj dobiju stostruko više unutar crkve. Izgleda da mi vjerujemo da oni koji izgube mudrost od starih dobivaju milijun puta više na internetu.

2. Kozmetičko doba

Moderno društvo ne voli gledati u smrt. Naši pogrebi su kratki, kao i naša tugovanja. Kada izgleda kao da dolazi svršetak, to skrivamo. Obojimo kosu. Dobivamo umjetne zube. Idemo na liposukcije i uklanjanje bora. Držimo dijetu, šminkamo se i izbjeljujemo zube kako bismo sačuvali izgled da ćemo živjeti zauvijek. Dok živimo, balzamiramo se.

Grozimo se od nemoći koja dolazi s godinama. Salomon u Propovjedniku 12, 1-8 govori o ”zlim danima” starenja na poetski način. On govori ovako: „I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: “Ne mile mi se. Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.“

Što da radimo s ovim potrošenim čamcima s otrcanim jarbolima, koji plove među nama, ovim podsjetnicima na ono što će nam svima učiniti sudar vremena i grijeha? Poštovati to ili ignorirati?

Svjedočanstva i srebrne krune

Naš Bog želi da ustanemo ispred sijede glave i da poštujemo staro lice.

Što nas starost može naučiti već je pitanje u kojem nedostaje poniznosti? Iako stari ljudi mogu govoriti o ožiljcima i uspjesima iz vlastitih iskustava, stari iz crkve mogu govoriti o Božjoj vjernosti iz svoga života, Njegovoj dobroti i čvrstoj ljubavi.

Internet vam neće reći koliko je Bog bio dobar prema njemu. Internet ne može svjedočiti o tome kako ga je u njegovoj starosti Bog nosio kroz bezbrojna iskušenja. (Izaija 46, 4) Naborano lice starih iz crkve s naboranom Biblijom blago je svima onima koji vole Boga i koji Ga žele dodatno upoznati. Kao što kaže Psalam 92, 12-15 o starima: „A pravednik se zeleni kao palma, kao cedar libanonski raste gore, Koji su zasađeni u kući Gospodnjoj, zelene se u dvorima Boga našega: Još u starosti nose obilat plod, jedri su i zeleni. Tako oni javljaju: Gospodin je dobar; on je branik moj bez mane.“ David je želio ostarjeti baš zbog ove svrhe: „Zato me i u starosti ne ostavljaj, u staračkoj dobi, Bože, dok navijestim budućemu pokoljenju moć tvoju, svima potomcima jakost tvoju!“ (Psalam 71, 18)

Što je s izazovima koje donosi rastuće slabljenje? Kako komentirati to? Biblija također govori o punini dana kao sjaju: „Ljepota je mladićima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.“ (Izreke 20, 29) Vidimo slavu, ali ne i sjaj. Nastavlja: „Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.“ (Izreke 16, 31)

Sijeda kosa kruna je životu koji je dobro proživljen, nešto što bi trebalo biti slavljeno, a ne zanemarivano. Propuštamo mnogo mudrosti i slave starosti kada ignoriramo starije. U drevna vremena nisu postojali starački domovi koje je financirala vlada, programe za socijalnu sigurnost, niti centre za umirovljenike. Sve ovo odvijalo se na jednom mjestu: unutar kućanstva. Budući da je život više naraštaja sada uglavnom stvar prošlosti na Zapadu, mi biramo hoćemo li vidjeti stare iz naših obitelji ili ne, dopuštajući im malo utjecaja u našim životima. Bez više-generacijske  zastupljenosti, osjeti se nedostatak i u crkvama.

Izgubljena poruka

Naravno, ni neki stari nisu živjeli mudro. No, kao što John Piper primjećuje: „Postoje znaci poštovanja i iskazi časti koji pripadaju starijim ljudima, jednostavno zato što su stariji. Bog im je dao da dugo žive, a ti se moraš bojati svoga Boga tako što ćeš poštovati muškarce i žene koji su do starosti nosili Njegovu sliku.“

Božji strah prevladava nad Njegovom čašću. Piper opet govori o Psalmu 71:

„Ovaj tekst zapovijeda mlađima među nama neka ne koračaju drsko i bezobzirno u prisutnost starije osobe, kao da ne prelazimo nikakvu prazninu; kao da smo mi i oni jednostavno vršnjaci bez posebnog poštovanja i časti prema njima. „Ustat ćeš pred sijedom glavom; pokazat ćeš čast starcu.”

Gubitak tih vrlina poštovanja od strane ”baby boomera” i tinejdžera izravno je povezan s njihovim malim pogledom na Boga i suvremenom nepoznatošću ideje o strahu od Boga. Ako je Bog postao prijatelj, teško da možete očekivati da će ljudi ustati kad starac uđe u sobu.

Neki starci među nama ne zaslužuju iskazivanje časti, zbog načina kako su živjeli. No starost se ipak treba priznati. Trebamo preuzeti običaje naše kulture i reći našim starima: „Vi zaslužujete poštovanje.“

Poštovanje starih

Tehnološki napreci, starački domovi koje vode vlade, štovanje inovacija i napretka, zapadnjački individualizam, sve ovo može doprinijeti tomu da nam iskazivanje poštovanja starijima izgleda neprirodno. Društvo slabo potiče nove naraštaje u potrazi za mudrosti od starih ljudi ili na pokazivanju poštovanje Staro prolazi; novo je došlo.

No dok se smješkamo kada vidimo kako se starija osoba muči s korištenjem pametnih telefona ili dok odmahujemo glavom kada vidimo da starija osoba vozi 20 na sat ispod ograničenja, Bog nas poziva na odavanje časti. Dok procjenjujemo sijedu kosu i naborana lica prema onome za što mislimo da doprinose društvu, Bog želi da ustanemo kada oni uđu u prostoriji.

Poštuješ li stare ljude u svojoj obitelji, susjedstvu ili crkvi? Kada svijet promatra kako se odnosimo prema starima, pogotovo starima u crkvi, pita se: „Što je ta osoba njemu/njoj“?

U strahu od Gospodina, odgovaram: „Starica.“

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.