Svaki izljev bijesa je neuspjeh!

Svaki izljev bijesa je neuspjeh. To je djelo tijela, ne plod Duha.

“Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.” (Jakovljeva 1,20)

Ova situacija nam nije nepoznata. Radni sastanak crkve je u tijeku. Treba donijeti odluku. Ne radi se o nekom velikom pitanju nauka, već možda o dogradnji ili ličenju kuhinje ili raspodjeli nekih fondova. Stvore se nesuglasice, ljutnja raste, gnjev se diže i počinje vika.

Nekolicina energičnih glasnih pojedinaca konačno nadvlada, a potom odlazi u lažnom uvjerenju da su unaprijedili djelo Gospodnje. Bilo što da su unaprijedili, to nije bilo djelo Gospodnje niti su izvršili njegovu volju. Čovjekova srdžba ne čini Božje pravde.

PROČITAJTE: Kako svladati gnjev? Ovaj rabin ima odličan savjet!

Priča se da je Emerson jednom odjurio sa sastanka odbora gdje se puno raspravljalo i argumentiralo.

Dok je još kipio od bijesa, učinilo mu se da čuje kako mu zvijezde govore: “Čemu ta žestina, mali čovječe?”

Na ovo je Leslie Weatherhead dodao ovaj komentar: “Kako predivno tihe zvijezde u svojoj veličanstvenosti i dalekoj ljepoti umiruju naš duh kao da stvarno govore: ‘Bog je dovoljno velik da se pobrine za tebe’ i: ‘Ništa što te uznemiruje nije toliko važno kao što ti se čini.'”

Naravno, znamo da postoji vrijeme za pravedan gnjev. To je vrijeme kad je Božja čast u pitanju. Ali Jakov ne misli na ovo kad govori o čovjekovoj srdžbi.

On misli na čovjeka koji inzistira da bude po njegovu i koji, kad je zaustavljen, eksplodira bijesom. Jakov misli na ponosnu osobu koja svoj sud drži nepogrešivim i stoga ne podnosi drukčije mišljenje.

PROČITAJTE: 3 stvari koje izazivaju Božji gnjev, a kršćani ih i dalje čine

Za čovjeka ovoga svijeta eksplozivna narav je znak snage. Za njega je to značajka koja obilježava vođu, način na koji zadobiva poštovanje drugih. On misli da je blagost znak slabosti.

Ali kršćanin zna bolje. On zna da kad se ražesti, gubi poštovanje. Svaki izljev bijesa je neuspjeh. To je djelo tijela, ne plod Duha.

Krist ga je poučio boljemu putu. To je put samokontrole, ustupanja mjesta Božjoj srdžbi, iskazivanja blagosti prema svim ljudima. To je put strpljivog podnošenja nepravde, okretanja drugog obraza.

Kršćanin zna da priječi djelo Gospodnje kad daje maha srdžbi, da zatamnjuje svaku vidljivu razliku između sebe i neobraćena čovjeka i zato on zapečaćuje svoja usta kad je svjedočanstvo u pitanju.