Zašto Bog dopušta nedaće onima koji mu pripadaju? Kako se može zvati ljubavlju to što On dopušta kušnjama da nas pate u životu?
Dobio sam nove uvide u ovo pitanje dok sam gledao sjajan četverominutni video pod nazivom „Kako vukovi mijenjaju rijeke“.
Malo previše oduševljen, no i dalje sjajan britanski pripovjedač opisuje promjene koje je uzrokovao čopor vukova koji je ušao u ekosistem nacionalnog parka Yellowstone. Ispada da je prekomjerna populacija jelena obrstila park i ostavila ga opustošenim. Stalna je ispaša doline ostavila suhima. Manjak vegetacije uzrokovao je eroziju tla, a što je destabiliziralo obale rijeka, i usporilo njihov tok. Nedostatak vode i vegetacije je zatim primorao životinje da napuste područje. Ukratko, život se izlijevao iz parka.
Tada je čopor vukova došao u park.
Mislite li da bi čopor grabežljivaca donio pozitivan utjecaj nacionalnom parku? Prvotna bi reakcija, poput moje, vjerojatno bila „Ne, to zvuči užasno.“
No, ispalo je da je to najbolja moguća stvar koja se dogodila.
Vukovi i svijet dobra
Vukovi su očekivano usmrtili nekoliko jelena i smanjili populaciju. Međutim, to nije bila značajnija promjena. Ostali su jeleni morali napustiti doline i uspeti se na više nadmorske visine.
Područja koja su opustošena polako su se obnavljala ubrzanim tempom. Broj nekih vrsta drveća učetverostručio su se u manje u šest godina. Ovaj je porast doveo i do povratka ptica koje su se tu gnijezdile i dabrova koji glođu drvo. Dabrovi su značili i dabrove brane, koje su stvorile bazenčiće u kojima je narasla populacija riba, vidri, patki, guštera i vodozemaca. Vukovi su isto tako uklonili neke kojote, pa su se vratili miševi i zečevi. Ovo je pak dovelo do toga da su se vratili sokolovi, lisice, jazavci i lasice.
No najveća se promjena dogodila sa samom rijekom. Zbog ponovnog rasta trave, tlo se nije urušavalo i rubovi su rijeka bili čvršći. To je rijeci dalo bolji protok i boljitak za životinjska staništa.
Ukratko, ulazak nekoliko vukova stvorilo je jako puno dobroga u nacionalnom parku Yellowstone te je pustopoljinu pretvorilo u bogate nizine koje bujaju životom.
Dakle, ispostavilo se da je najbolja stvar za povećanje života puštanje nekoliko vukova u dolinu.
Poteškoće donose blagoslov
Zašto spominjem sve ovo? Pokušajte se zamisliti na sastanku direktora na kojem, nakon što ste čuli očajne molbe da se sačuva priroda Yellowstonea, rendžer parka javi i kaže: „Reći ću vam što će pomoći parku: nekoliko vukova!“ Bi li ga ljudi ozbiljno shvatili?
Mislim da bi na isti način optužili Boga, kada bi on na naše molitve za boljim odnosom sa supružnikom, za boljim plodovima u našoj crkvi, za boljim odnosom s Njim, odgovorio „Želiš više života? Reći ću ti što ću ti dati: hitan medicinski slučaj. Ili gubitak posla. Ili automobilsku nesreću.“ Mislili bismo da je van pameti.
No pogledajte na vlastitu prošlost i recite mi da to nije istina: često je nešto teško i opasno koje je ruka Božja dovela u naš život dovelo do neočekivanog i nepobitnog rasta. Poteškoće donose blagoslove. Tegobe donose sreću. Vukovi mijenjaju rijeke.
Ova činjenica ne znači da je opasnost dobrodošla, nego znači da uvijek trebamo zastati prije nego optužimo Boga za nepravdu kada On dopusti da poteškoće zahvate naš život. Možda je to najbolja stvar za nas. Zapravo, za one koji ga vole i koji djeluju onako kako On želi, za njih to i hoće uzrokovati boljitak.
Sve je to radost
Jakov je ovo znao. U Jakovljevoj poslanici 1, 2-4 čak je i zapisao: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.“
Jakov je bio toliko uvjeren da poteškoće u našem životu imaju mogućnost donošenja i blagoslova u kojima se možemo radovati, ne samo nakon, nego i tijekom kušnje.
To ne znači da se moramo pretvarati da su nedaće ugodne. One nisu. Niti to znači da se ne trebamo moliti da se iz njih izbavimo, ili da poteškoće nestanu iz našeg života. Oboje je dopušteno.
Međutim, ovom spoznajom dolazimo do nove nade – da naš voljeni Bog vidi da će nešto neugodno u našem životu dovesti do tisuće dobrih posljedica. Stoga, kao brižan pastir naših duša, on će dopustiti vukovima da uniđu na jedno godišnje doba.
Dakle, kada poteškoće dođu, možemo prestati mahati rukom na Boga i umjesto toga osloniti se na njega i slušati Ga. On je dobar. Njemu je stalo. On sve drži pod kontrolom zbog dobrobiti njegove djece – čak i dolazak vukova.
Autor: Ben Stuart; Prijevod: Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
