„Ja sam baka, a ne dadilja“ – iskreno svjedočanstvo jedne bake

Uloga bake i djeda često se prikazuje kroz idealiziranu sliku – puno ljubavi, topline i neograničene spremnosti da pomognu. No, istina je da se iza toga često kriju i brojna odricanja. Starije generacije nerijetko se suočavaju s očekivanjima da preuzmu roditeljske obveze, i to bez pitanja žele li to uopće ili mogu li fizički izdržati.

Jedna baka je svoje iskustvo podijelila javno, naglašavajući da odbijanje redovitog čuvanja unuka ne znači nedostatak ljubavi.

„Odgojila sam petoro djece bez pomoći moje majke koja je živjela daleko. U isto vrijeme radila sam u dječjem kazalištu koje smo muž i ja osnovali. Nikada nisam zamjerila majci što nije sve ostavila da bi mi pomogla. Bila je baka koja je voljela, ali nije bila obvezana“, ispričala je.

Danas, sa skoro 70 godina i već dvoje unuka, jasno poručuje: „Jako ih volim, ali vrijeme s njima provodim kad ja to želim. Nisam vezana obveznim rasporedom i to mi odgovara.“

Dodaje kako duboko poštuje bake i djedove koji imaju snage biti svakodnevni čuvari, ali i iskreno priznaje fizička ograničenja: „Ako se igram na podu, trebam komad namještaja da ustanem. Zaspim uz bajke u 19 sati. Monopol mogu igrati, ali trčanje i košarka pripadaju mlađima. I to je u redu.“

Baka ističe da ljubav ne treba mjeriti satima čuvanja: „Bila sam dobra majka punih 30 godina. Nisam sebična što sada želim pisati, putovati i živjeti ono što volim. Zar je čudno da nakon odgoja djece želimo širiti krila? Umirovljeni radnici se ne vraćaju na posao besplatno – pa zašto se od baka i djedova očekuje da ponovno preuzmu roditeljske obveze?“

Na kraju zaključuje: „Moje ruke su spremne zagrliti svako unuče i radovati se njihovim uspjesima. Moji unuci znaju koliko ih volim, a ljubav se ne mjeri satima dadiljanja. Bake i djedovi su uvijek na istoj strani – strani obitelji i ljubavi.“

0 Komentara
Najviše ocjenjeni
Najnoviji Najstariji
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare

NAJNOVIJE!

NE PROPUSTITE!