Je li vam teško shvatiti kako Božje milosrđe i gnjev idu zajedno? Možda vam je Božji gnjev ’’kamen spoticanja’’, jer se pitate kako Bog ljubavi može biti srdit. Možda sumnjate u Božju milost, misleći da Bog nikada ne bi mogao oprostiti grijehe koje ste počinili.
Zanimljivo je vidjeti kako ono što vam je bliskije utječe na to kako se ponašate prema drugima. Onim koji su spremno prihvatili koncept Božjeg suda često nedostaje milost, i skolni su osudi onih za koje smatraju da su u krivu. S druge strane, mnogi prelaze preko grijeha u ime tolerancije, skloni su relativizmu i drže manje čvrsto objektivnu istinu Božje Riječi.
Problem je u tome što mislimo da su Božja milost i gnjev protivni jedno drugom, a oni zapravo služe istoj svrsi: donijeti Boga slavu. Kako se uklapaju zajedno? I kako bi nam shvaćanje toga kako se uklapaju pomoglo da postanemo milosrdniji ljudi?
Isusov mlađi brat ima neke odgovore za nas.
Milosrđe i gnjev u Judinoj poslanici
Iako ne znamo mnogo o Judi, znanstvenici zaključuju da je on polubrat Isusa, jer on sebe predstavlja kao “brat Jakovljev”. Jedini Jakov koji je tijekom novozavjetne dobi bio tako dobro poznat da je mogao biti prepoznat samo po imenu je ranocrkveni vođa, kojeg Pavao opisuje kao “Jakova, Gospodinova brata« (Gal 1,19). Ako je Juda brat Jakova, onda je i brat Isusa.
Kad čitate Judinu poslanicu, lako je vidjeti njegovo milosrdno srce kako sjaji kroz tintu. U tom pismu koje razotkriva lažne učitelje koji su se uvukli u crkvu, Juda ima puno toga za reći o Božjem milosrđu i ljubavi.
Juda oslovljava svoje čitatelje kao, “ljubljene u Bogu Ocu” (1), a on želi da obiluju “milošću, mirom i ljubavlju” (2). On ih potiče, govoreći, “uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječniživot. ” (21). Juda poziva svoje čitatelje da budu milostivi prema drugima, bilo da ti drugi sumnjaju u određene aspekte vjere (22) ili su ušli u nečuven grijeh (23).
Ipak, unatoč tome kako visoko Juda podiže Božju ljubav i milosrđe u Kristu, on se nipošto ne srami reći to da će Bog suditi onima koji su ga odbili.
Juda govori svojim čitateljima da su lažni učitelji koji su pokušavali utjecati na njih, “odavna već zapisani za ovaj sud” (4). On daje primjere presuda iz Staroga zavjeta: generacija Izlaska, pali anđeli, narod Sodome i Gomore, Kajin, Bileam i Korah (5-7, 11). Nakon pregleda prošlosti, Juda upire svoje oči prema budućnosti, kada će se Isus vratiti i, “suditi svimai pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše I za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega.”(15).
Je li ovo zaista isto pismo? Kako bi netko mogao napisati tako izražajno o Božjoj ljubavi i milosrđu, a tako oštro o njegovom gnjevu i sudu?
Evanđelje: logika koja drži Božje milosrđe i gnjev zajedno
Oba ova pojma su prisutna u evanđelju. Ako izgubimo i jedan, gubimo cijelu poruku o tome što je Isus došao raditi za nas, i zašto.
U jednom, jedinstvenom činu, Bog je pokazao svoju nevjerojatnu milost izlijevanjem svog bijesa na svoga Sina. Isus je dobio presudu namjesto nas, da bismo mi mogli primiti Božju milost namjesto kazne.
Ako je Božji gnjev za grijeh je sveden na minimum, Njegova svetost je dovedena u pitanje i Isusova žrtva postaje besmislena. Ali ako Bog nije pokazao milost za grijeh na križu, razapinjanje postaje čin božanskog zlostavljanja spostvenog djeteta. No, budući da su oba pristuna, Božja milost je proslavljena (mi smo spašeni od presude!). I Božji gnjev je zadovoljen (svi smo doista su grešnici koji zaslužuju osudu).
Kako nas evanđelje čini milosrdnijim
Ljudi često naglašavaju ili gnjev ili milosrđe iz straha od drugoga. Što ako postanemo toliko milostivi da omogućujemo grijeh? Što ako smo tako skloni ukazivati na grijeh, da smo postali osuđivači? Ako ste osjetili bilo koji od tih dilema, Juda nudi rješenje.
Juda primjenjuje evanđelje na živote svojih čitatelja pomicanjem odonoga što je Bog učinio za nas u Isusu na to kako bi se mi trebali odnositi prema drugima. Jude poziva svoje čitatelje da čekaju milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, koji vodi u vječni život, i smiluju se na one koji sumnjaju. (21-22). Evanđelje nas čini milosrdnim.
No, umjesto da umanjujemo grijeh, Juda nam savjetuje da pokažemo milost s jasnim razumijevanjem kako je grijeh zapravo odrvatan i jadan. To je razlog iz kojeg je također kaže, “smilujte se sa strahom” (23). To je upravo zato što razumijete kako je ozbiljna situacija biti pod Božjom srdžbom, te pokazujete milost onima koje je još nisu dobili.
Kada shvatimo koliko je Bog milostiv time da nam je pokazao svoje milosrđe kroz Isusa, to nas čini mnogo milostivijim prema drugima. Mi smo spašeni od gnjeva, iako mi to nikada nismo mogli zaraditi ili zaslužiti. Dakle, mi pokazujemo milost onima koji i dalje odbacuju Krista, da i oni mogu biti spašeni od gnjeva koji će doći.
Autor: Eric McKiddie; Prijevod: Aleksandar J.
