Horor filmovi već desetljećima privlače milijune gledatelja. Neki ih smatraju bezazlenom zabavom, drugi upozoravaju da iza njih stoji nešto mnogo dublje – duhovno opasno. Postavlja se pitanje: je li grijeh gledati horore?
Biblija ne spominje „filmove“, ali jasno govori o tome čime punimo svoj um i srce. Apostol Pavao piše: „Sve što je istinito, časno, pravedno, čisto, ljubazno, hvalevrijedno – o tom neka vam misao bude“ (Filipljanima 4,8).
Kada gledamo prizore nasilja, straha, demona i smrti, dopuštamo da tamne slike ulaze u našu dušu. Iako možda mislimo da nas to ne dotiče, strah, tjeskoba i duhovna nelagoda često ostaju u pozadini – nevidljivi, ali prisutni.
Horori često trivijaliziraju zlo i prikazuju demonske sile kao zabavu. No Isus nije nikada lagano pristupao demonima. Kad ih je susreo, istjerao ih je silom Duha Svetoga. On je došao „da razori djela đavolska“ (1 Ivanova 3,8), a ne da ih promatra. Gledajući filmove koji slave zlo, makar i pod izlikom umjetnosti, lako otvaramo vrata svojoj mašti i duhu za ono što ne dolazi od Boga.
Hranjenje “ljubavi prema tami”
Naravno, nije svaki film koji izaziva napetost ili strah automatski grijeh. Bitno je razlikovati između moralne pouke i puke želje za senzacijom. Ako određeni sadržaj izaziva nemir, potiče mračne misli ili udaljava od molitve i Božje blizine – tada on nije koristan za vjernika.
Krist nas poziva na mir, svjetlo i istinu. „Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlo“ (Ivan 3,19). Horor filmovi često hrane upravo tu „ljubav prema tami“. Umjesto toga, pozvani smo hraniti duh stvarima koje jačaju vjeru, nadu i ljubav.
Dakle, nije stvar samo u pitanju „smijem li“, nego „čime hranim svoju dušu“. Ako u srcu vlada Kristov mir, tada nećemo tražiti uzbuđenje u strahu i tami, nego u Božjoj prisutnosti. Prava snaga nije u suočavanju s izmišljenim zlom na ekranu, nego u hodanju sa živim Bogom koji pobjeđuje svako zlo.
„Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja – što je dobro, Bogu milo i savršeno.“ (Rimljanima 12,2)
