Jasno, Salomon je živio u starozavjetno doba, te stoga nije imao iskustvo “nanovo rođenja” ili prebivanja Duha Svetog, budući da to nije bilo moguće prije Kristovog uzašašća i rođenja Crkve (vidi Ivan 16,7).

Pojmovi nanovo rođen i spašen (u smislu vječnoga spasenja), novozavjetni su pojmovi. Takav se način izražavanja ne koristi za one koji su bili sveti u Starom zavjetu. Dakle, kada govorimo o “spasenju” Salomona, jednostavno mislimo na njegovo opravdanje pred Bogom i njegovu prisutnost danas u nebu.

Bog je koristio kralja Salomona na mnoge razne načine. On je od Boga dobio mudrost i bogatstvo. Sagradio je lijepi hram jer ga je Bog za to izabrao, te je tamo kasnije boravila Božja prisutnost. Salomonova posveta hrama u 1. Kraljevima 8 je događaj pun poniznosti i strahopoštovanja koji je obilježen tisućama žrtva i molitvom s obiljem vjere i slave. Bog je koristio Salomona da napiše tri knjige Biblije: Izreke, Pjesmu nad pjesmama i Propovjednika. Bog je u vezi Salomona rekao: “jer sam njega izabrao da mi bude sin, a ja ću biti njegov otac” (1. Ljetopisa 28,6). Zasigurno, ove činjenice nam omogućuju da pretpostavimo da je Salomon bio spašen i da je danas na nebu.

S druge strane, kralj Salomon je isto tako mnogo griješio protiv Gospodina (1. Kraljevima 11,3-13). Nažalost, oženio je poganke, za njih je izgradio poganske oltare, a čak je i sudjelovao u poganskom štovanju. Jedini razlog zbog kojeg Bog nije odmah Salomonu oduzeo kraljevstvo je bio taj što je Bog htio zadržati svoj savez s Davidom (1. Kraljevima 11,12). Zapis Salomonovih grijeha, zajedno s tužnim tonom u Propovjedniku, neke je navelo da pretpostave da Salomon nije bio spašen, i da danas nije na nebu.

Kao još jedan trag da nije bio spašen, neki ukazuju na činjenicu da Salomon nije naveden među heroje vjere u Hebrejima 11. Međutim, ni mnogi drugi starozavjetni likovi nisu tamo spomenuti, a poslanici Hebrejima 11 nikada ni nije bila namjera da sadrži sveobuhvatnu listu onih koji su otkupljeni.

Baš kao što je to bilo u životu Davida, i u Salomonovom životu je bilo razdoblja neposlušnosti koja su zahtijevala priznanje i pokajanje. Griješe li ikada vjernici danas? Naravno. Postupci Božje djece ne podudaraju se uvijek s onim što ispovijedaju. Kada vjernici posrću, trebali bi priznavati svoje grijehe i primiti Božje obećano očišćenje (1. Ivanova 1,9). Znamo da je David činio upravo to (Psalam 51). A Salomon? Da, vjerujemo da je činio isto.

Knjiga Propovjednika je mračno proučavanje života koji se živi u odvojenosti od Boga. Salomon se osvrnuo na sve svoje uzaludno potrošene godine i u njima nije pronašao radost, već samo bezvrijednost, te “ispraznost i mučenje duha” (Propovjednik 1,14). Ali, iako na teži način, naučio je svoju lekciju, te ovu knjigu završava s ovim savjetom: “Čujmo zaključak u pogledu svega rečenog: Boj se Boga i drži njegove zapovijedi, jer to je sva dužnost čovjekova. Jer Bog će svako djelo izvesti na sud, sa svakom tajnom, bilo ono dobro ili zlo.” (Propovjednik 12,13-14). Ovo zasigurno zvuči kao čovjek koji se vratio Gospodinu i pouzdaje se u Njega.

Naravno, konačni odgovor na to je li Salomon bio spašen je na Bogu, a ne na nama. Spasenje je u Božjim rukama i samo u Božjim, zato što, kao što kaže Sveto pismo, Bog gleda na srce (1. Samuel 16,7). No, vjerujemo da je Salomon vjerovao Bogu te da je, unatoč njegovoj neposlušnosti, bio sin Božji. Njegovi spisi jasno govore o čovjeku koji je imao osoban odnos s Bogom, te iz prve ruke znao ludost života bez Boga. Pretpostavljamo da je, nakon njegove smrti, Salomon otišao u raj da bude s Bogom kojeg je volio i kojemu je služio. Unatoč njegovim padovima i nedostacima, Salomon je bio spašen, milošću po vjeri, isto kao što smo i mi danas.

Prijevod: Vesna L.